Nova Istra

180 NOVI PRIJEVODI Drago MEDVED Crveno vino Kad ga ugledaš u vlastitom obrazu čaše, kad ga pomirišeš na njegovu oltaru postojanja, kad ga okusiš u njegovu poslanju života, polako spoznaješ da ga nikad nećeš upoznati. Njegova dubina tako je mekana i njegovo tijelo tako elastično, njegova duša tako ružičasta i njegov govor tako privlačan da ne možeš doći na kraj puta a da se ne pitaš što je ljepota vječne tajne koja prebiva u krvi zemaljske vječnosti. Bijelo vino Kad sunčeva zraka oplodi njegovu zlatnu krunu rađa se na tisuće i tisuće sunčeve djece. Sokovi vinove loze postaju beskrajna cesta kojom ne putujemo zato da bismo nekamo došli, već samo zato da nekamo idemo. Bijelo vino ima obraz promjenljiva svijeta, koji je sada ozbiljan i posve zapadnjački, a opet posve razigran i iznutra produbljen, poput rijeke mudrosti na dalekom istoku. Nalik je djetetu svjetlosti koja se pretače njegovim tijelom, kako bismo u njegovoj duši otkrivali tragove filozofske stoičnosti i pjesničke razigranosti. Bijelo vino ima mnogo zlatnih nijansi, zato je kraljevski oholo, a ujedno ljudski razigrano i osjećajno. Pijemo ga kao nešto za danas i sutra, s vjerom da ćemo njegovom uspomenom