Nova Istra

265 Rosanna BUBOLA, Buje ISPOVIJED Pet sam puta započela ovo pismo. Pet sam ga puta iskidala i krenula iznova. Nedo- umica je uvijek ista: reći ili ne? U pitanju sam ja, moj integritet i sve što sam dobro u životu napravila. Nije mnogo, za mene puno. Ne znam kome bih se obratila i bojim se s nekim podijeliti svoj teret. Strah me govoriti sugovornika gledajući u oči, bojim se da bih vidjela kako se u njegove zjenice uvlače sumnje, da ga potom više ne napu- ste. Ionako sam na kraju života, to je činjenica, nikakve samilosti, molim, ili lažnog suosjećanja, ne poznajete me, ne postojim za vas. Izjedena sam i umorna, samo že- lim da netko pročita ono što pišem, ništa više, neka izvuče kakve god želi zaključke, ne zanima me, imam premalo vremena da se brinem za ovakva sranja. Dakle: Dragi ti, ovo je ispovijed – provala osjećaja nekoga koji nema što izgubiti, ili napraviti, planirati ili nešto drugo. Želim samo da me malo slušaš, potrebno mi je. Nisam ka- tolkinja, neće biti svećenika uz moje uzglavlje kad budem odlazila, nikakvog obreda, nikakve ispovijedi ili oslobađanja tereta koji u sebi nosim kada dođe trenutak da