Nova Istra

233 Ivo RUNTIĆ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) hodnog, četvrtoplasiranog, i to recepcijski inače važna, poput Jean Paulovog i oso- bito Schillerovog. Prvi, gotovo do nerazumljivosti literarizirani romanopisac (koga su u neko davno doba morali čitati valjda samo zagrebački studenti germanistike), spomenut je u Prvoj nevjeri , naslovno romanom Hesperus. – S njegovim poznatijim suvremenikom životno kraćeg vijeka, ali duljeg književnog trajanja, Friedrichom Schillerom, klasikom i kompozicijskim velikanom njemačke, pogotovo povijesne dramske literature, zatvaram stranice ovakve statističke analize, koje – kako to nu- merički slučaj hoće – sežu od klasika do klasika pokazujući da u Matoša nema ni prikaza ni sudova o njemačkoj književnosti, nego jedino spomena poglavito onih njenih predstavnika, koji se odvraćaju od tradirane, kanonizirane literature, odno- sno prihvaćaju one struje, koje su u svoje i u njegovo vrijeme predstavljale moder- nitet, odnosno modernu. Ilustrativno je da Matoš oko Schillera ima samo jednu jedinu opasku, i to oko jezika: riječju „u jeziku Schillerovom“ (ibid., 34), značenjski donekle razumljivu, ako se pretpostavi da Matošu takav jezik nije puno značio.