Nova Istra

190 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Ivica MATIČEVIĆ član-radnik MH, a nije ni žena ili siroče kojeg uvaženog književnika, to se nada da će ipak dobiti pomoć. Ironični je impuls svakako u vezi sa spomenutom činjenicom da su odbornici polovicom 1913. odbili primiti Matoša među radnike MH, što je njemu zasigurno teško palo, a i vidljivo je iz članka koji je prvi put objavljen 1973. u Akademijinim Sabranim djelima (napisan je vjerojatno koncem svibnja 1913). Tu se žali kako na njegovo pismo-zamolbu da ga se primi u redove Matičinih radnika predsjednik Oton Kučera nije ni odgovorio, pa Matoš zaključno predlaže sljedeće: „...budući da svaka prirodna pojava mora imati svoje ime, pa ma se i ne dogodila na nebu, i budući da mi, radnici Matičini, ipak nismo Matičini radnici, predlažem da nam se milostivo dopita čedni naslov: Neradnici Matice hrvatske“. 9 Zbog uvida u narav Matoševa odnosa spramMatice hrvatske i njezinih odborni- ka, ali i obrnuto, te zbog općenitog uvida u narav Matoševa nastupa u polemici, bit će korisno detaljnije razmotriti tijek i sadržaj sedmodijelnog suprotstavljanja mi- šljenja između Matoša i odbornika Bazale: I. – A. G. Matoš, Savremenik i Društvo hrvatskih književnika ,„Hrvatska smotra“, III, knj. IV, sv. 7/8 (str. 157), sv. 9 (str. 176- 177), svibanj 1908. Tekst koji će izazvati Bazalinu reakciju. Matoš prigovara Upra- vi MH zbog konzervativnog programa koji joj onemogućuje znatniji intelektualni napredak i zbog toga što su joj odbornici „koterijaški, vrlo neliterarni neznanici i neznalice“. Napose proziva zastarjele misli K. Šegvića, V. Klaića i J. Hranilovića te kritizira one „neke“ neprincipijelne modernističke autore koji su Matici prišli zbog honorara, iako su – izazvani Arnoldovim govorom na Matičinoj Skupštini o mo- dernistima – potpisali poznati antimatičarski proglas koncem 1904., zajedno s još četrdesetoricom pisaca; II. – A. Bazala, Na adresu gosp. A. G. Matoša, „Glas Matice hrvatske“, III, br. 10 (25. V. 1908.), str. 86-87. Bazala kudi Matoša zbog načina na koji piše protiv Matice, a koja se uglavnom spremno odazivala njegovim molbama za novčanom pomoći. Smatra da su njegovi prigovori koterijaškom duhu u Matici besmisleni, a baš je zbog nastojanja da tako ne bude i pokrenut „Glas Matice hr- vatske“. Također, poziva Matoša da se očituje što je to njegova etika i estetika, kad već zbog toga napada ugledne Matičine članove Šegvića i Hranilovića. III. – A. G. Matoš, Crni i bijeli ,„Hrvatska smotra“, III, knj. IV, sv. 11-12, br. 43-44 (lipanj 1908.), str. 241-242. Matoš i dalje drži kako je za nastalu podjelu na tzv. stare i mlade kri- va politika koju vode dvije koterije, MH i DHK, te da nema nikakvih literarnih razloga za te podjele, već su „književnom zastoju“ skrivili izvjesni politički i osobni momenti. Smatra da MH „ne smije biti filijalka seljačke stranke (aluzija na braću Radić, op. a.) i arena odbora gdje su neknjiževnici kao prof. Pinter u ogromnoj veći- ni“. Matoš dalje navodi kako je Bazalin problem s njim u vezi upravo u tome što on, 9 A. G. Matoš, Radnik ili neradnik , u: SD, Polemika II , sv. XIV, str. 225-226.