Nova Istra

188 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Ivica MATIČEVIĆ koji su uglavnom krojili i usmjeravali politiku te institucije. 5 Uglavnom, naglašavam, jer su tu politiku određivali i utjecajni suradnici Matičinih izdanja i glasila, koji nisu uvijek bili dio formalnog aparata upravljanja, poput Jovana Hranilovića ili Kerubina Šegvića. Iz zapisnika sjednica Matičine Uprave u kojima se spominje Matoševo ime, a zapisnici se čuvaju u HDA u Zagrebu, i odnose se na predmetno razdoblje od 1902. do 1914., vidljiva je stanovita dvostrukost odnosa spram Matoša, s jedne strane činovnička hladnoća odborničke vlasti, kolektivni refleks ravnodušnosti, a s druge strane ljudska dimenzija razumijevanja Matoševe nevolje i sudbine. 6 Ako je Matošev književni ugled i priznanje njegova literarnog talenta utjecalo na potonju pojavu, onda je zasigurno Matoševa kritička dosljednost i umijeće polemičnosti u iskazivanju otvorenog mišljenja spram svih i svakoga, a Matičina uprava redovito je pritom loše prolazila, pojačala mjeru odborničkog odbijanja i piščevih prijedloga, i njegovih radova i zamolbi. Zapisnici tako bilježe da je prvi spomen Matoševa imena 25. veljače 1902. u vezi sa zahtjevom Matoševa oca Augusta da mu se sinu u Pariz pošalju Matičine knjige na ogled i recenziju, što je zajednički odbor MH, književni i gospodarski, i usvojio. U idućim godinama, i onda kada je Matoš djelatni suradnik Matičinih izdanja i glasila, i kada to više nije, uglavnom slijede odbijenice: 1906. otklanja se ponuda za objavom piščeve zbirke priča Putovi , a 1907. zbirke Priče , koja je zapravo izmijenjena verzija zbirke Putovi . Tu je knjigu proze, pod naslovom Umorne priče , Matoš konačno objavio 1909. u Knjižari Mirka Breyera. Tih godina nižu se i dvije službene odbijenice zamolbe za novčanu potporu i predujam, odno- sno 1913. neprihvaćanje Matoševa prijedloga da ga se primi za člana-radnika MH. Pa ipak, 13. rujna 1912. odbornici mu dodjeljuju potporu od 300 K. da „oporavi svoje narušeno zdravlje“. Također su mu bez obveze dodijelili potporu od 400 K. 6. listopada 1913. te 23. prosinca iste godine 300 K., kao iznos nagrade najboljem hr- 5 Sastav Matičinih uprava u vrijeme Matoševih odnosa (suradničkih, polemičkih...) s Maticom hr- vatskom bio je sljedeći: 1902.-1909. (predsjednik: Đuro Arnold; potpredsjednici: I. Hoić, K. S. Gjalski, V. Klaić, S. Kućak; tajnik: A. Radić; odbornici: S. Bosanac, O. Kučera, A. Musić, F. Kuhač, V. Novak, J. Pasarić, M. Šenoa, A. Bauer, Đ. Deželić, A. Harambašić, E. Kumičić, M. Dežman, Đ. Šurmin, S. Miletić, V. Deželić, N. Andrić, D. Gruber, O. Iveković, M. Čačković, i dr.); 1909.-1914. (predsjednik: O. Kučera; potpredsjednici: K. Pavletić, S. Kućak, D. Gruber; tajnici: A. Radić, A. Bazala; odbornici: S. Bosanac, V. Deželić, M. Šenoa, V. Treščec Borotha, M. Čačković, K. S. Gjal- ski, D. Domjanić, T. Krizman, J. Pasarić, B. Vodnik, J. Leskovar, K. Šegvić, S. Ivšić, i dr. Vidjeti o tome u: J. Ravlić, Matica hrvatska 1842-1962 , Matica hrvatska, Zagreb, 1963. 6 Vidi arhivsku građu Matice hrvatske što se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, pod oznakom fonda 1567 Matica hrvatska, 2.2.4.=Zapisnici Glavne skupštine, Zajedničkog, Gospo- darskog i Književnog odbora MH 1901-1913., knj. 41, te 2.2.5.=Zapisnici Uprave, Zajedničkog, Gospodarskog i Književnog odbora MH 1914-1924., knj. 42.