Nova Istra

92 Boris Domagoj BILETIĆ, Rovinj AUTOBIOGRAFSKI ZAPISCI VIKTORA VIDE U ovome prigodnom, opsegom ograničenu priopćenju bit će ukratko riječ o teksto- vima Viktora Vide, koji su objavljeni ovim slijedom: Fragmenti jedne intimne auto- biografije („Pečat“, 5-6, Zagreb, 1939.), Ispovijed u egzistencijalnom svjetioniku („Slo- boda“, 2, Buenos Aires, 1949.), Boka i Bokelji („Glas sv. Antuna“, 2-3, Buenos Aires, 1949.), Monsinjor („Glas sv. Antuna“, 171, Buenos Aires, 1954.), Patatina („Glas sv. Antuna“, 171, Buenos Aires, 1954.) i Razgovor sa sužnjem vremena (i prostora) („Hrvatske novine“, 2, Buenos Aires, 1957.), ovaj posljednji potpisan pseudonimom Astrolabij. Ovdje ne tematiziramo pjesništvo, a Vida je kao što znamo prvenstveno izni- man pjesnik, no nije naodmet spomenuti se izravnih autobiografskih elemenata i referenca koje sadrže, primjerice, i neke autorove pjesme u prozi, poput znakovito dojmljiva teksta „Zavičaj“ ili pak „Magle prošlosti“, pa „Bilješke za životopis“, „Du- hovne Hrvatske“..., ali i drugih, koje su podjednako ispunjene osobnim, zavičajnim, nacionalnim i univerzalnim nabojem i sadržajima. Autobiografičnost Vidina opusa, osobito izražena u pjesništvu, proteže se i na odabrane prozne (istodobno se mogu odrediti i esejističkima) zapiske koje na ovo- mu mjestu tematiziramo s obzirom na to kako u tim tekstovima Vida „sebe piše“/ opisuje govoreći o životu koliko i literaturi, a najprije u svezi sa zavičajnim mu pro- storom Boke kotorske, zagrebačkim i potom apeninskim iskustvima i, naposljetku, prekooceanskim danima svoje razmjerno kratke, a iznimno neizvjesne i nesretne egzistencijalne i, uopće, životne avanture čovjeka sazdana sve od samih kontrasta, poput bokeljskoga krajolika, od proturječja i dvojbi, zebnje i nujnosti, tjeskobne i