Nova Istra

306 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Tamara BAKRAN prvoga poglavlja autobiografije „Istanbul: grad, sjećanja“: „Godinama, još od ranog djetinjstva, duboko u sebi vjerovao sam da u nekoj od istanbulskih ulica, u kući posvema nalik našoj, živi neki Orhan sasvim sličan meni, moj dvojnik, netko isti kao ja“. 1 Mjesto radnje u romanu „Bijeli zamak“ Turska je, zemlja za koju Can V. Yeginsu kaže „da ne ujedinjuje samo dva kontinenta, već funkcionira kao tertium quid koji se koleba između dva, u svijetu, dominantna vjerska sustava“ 2 , a koja je sama podvoje- na pod teretom nerazgovijetne pripadnosti i Istoku i Zapadu pa zato i pogoduje svo- jevrsnoj „zamućenosti“ identiteta. Stoga ne čudi to što će u romanu „Bijeli zamak“ dvojnici biti upravo Mlečanin (Europljanin) i Turčin, čije je nadmetanje, zapravo, uprizorenje antagonizma dvaju svjetova, a k opovrgavanju njihova opozicijskog binarizma vodi potpuna zamjena identiteta glavnih likova. Njihovo se dvojništvo u bilo kojem trenutku može, dakle, prenijeti s personalne na impersonalnu razinu, tj. sa dvojničkoga odnosa dvije individue na dvojnički odnos Istoka i Zapada, a takva priroda odnosa predstavlja nijekanje dihotomije, što je i Pamukovo čvrsto uvjerenje ili, kako kaže Ibby Reilly:„Konflikt identiteta dva čovjeka, također, odražava Pamu- kove hrabre tvrdnje koje se odnose na istost Istoka i Zapada, čiju razdvojenost on naziva ‘pomalo umjetnom’.“ 3 Dva su, dakle, aspekta s kojih ćemo pristupiti analizi dvojničkog odnosa u romanu „Bijeli zamak“: personalni, koji je u prvom planu u trenutku kada Mlečanin, koji je ujedno i pripovjedač, govori o svojem doživljaju Hodže, naglašavajući pitanje identi- teta, samospoznaje, samopromatranja, težnja ka cjelovitosti itd.; i impersonalni, koji više dolazi do izražaja u Hodžinu odnosu spram Mlečanina, u kojem njih dvojica prestaju biti individue i postaju utjelovljenja Istoka i Zapada, predstavnici tih dvaju „polova“,„mi“ i „oni“. 2 . Dvojnici u romanu„Bijeli zamak“ U uvodnom dijelu romana arhivist Faruk objašnjava da je priču koja slijedi pronašao u nekom arhivu izvan Istanbula, među papirima iz 17. st.; priča je to o znanstve- niku Mlečaninu čiji brod na putu za Napulj presreću i pljačkaju osmanski gusari, a njega otimaju i odvode u Carigrad. Tamo, zahvaljujući snalažljivosti i lukavstvu te 1 Pamuk, O. Istanbul: grad, sjećanja . Zagreb: Vuković&Runjić, 2006., str. 9. 2 Yeginsu, Can V. Exiles, the Turkish Republic, and Orhan Pamuk / World Literature Today, November – December, 2006.: „...Country that not only unites two continents but functions as a tertium quid veering between the world’s two dominant belief systems.“ 3 Reilly, I. Snow, and: The White Castle (review) / The Missouri Review 30. 1(2007), str. 158.: „The confliction of two men’s identities also reflects Pamuk’s bold claims regarding the sameness of East andWest, the divide between which he calls ‘slightly artificial’.“