Nova Istra

297 Andrés MORALES MILOHNIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI je slučaj profesora Cedomila Goica koji je nezaobilazna odrednica u proučavanje hispano-američkoga romana i poezije), obnovitelji žanrova koje pišu (prije svih, ge- nijalni Fernando Josseau Eterovic i Alejandro Goic Jerez) ili pak priznati i prevođe- ni u čitavome svijetu (Antonio Skármeta i Ramón Díaz Eterevic). Ali, ovdje ćemo spomenuti one koji su možda najdublje povezani s prirodnim i ljudskim krajolikom, sa samim izvorima čileanskoga kreativnoga stvaranja (prisjetimo se don Alonsa de Ercille), sa žanrom koji se najviše njeguje i koji se najviše ističe u čileanskoj književ- noj tradiciji (ma koliko prosvjedovali rijetki i bijedni čileanski kritičari): poezijom. Premda već u XIX. stoljeću djeluju neki pjesnici hrvatskoga podrijetla (Antonio Rendic – Ivo Serge), tek se u XX. stoljeću uistinu može govoriti o glasovima koji na- dilaze osobna svjedočanstva i počinju pisati kultiviraniju poeziju u koju unose vlas- titu estetiku. Roque Esteban Scarpa (1914.-1996.), koji je bio ravnatelj Čileanske akademije za jezik, možda je prvi glasoviti pjesnik koji se pojavljuje na nacionalnoj pozornici kao istraživač književnosti, antologičar i pisac. Njegova je poezija (pro- finjena, nježna, pod utjecajem klasikâ) nešto što se mora početi ponovno ozbiljno proučavati, a njegova knjiga Mortal mantenimiento (Smrtonosno održavanje, 1942.) možda je jedna od najistaknutijih knjiga njegova naraštaja (1938. ili 1942., kako god se želi). S druge strane, njegovo vođenje pjesničke radionice„El joven Laurel“ (Mladi lovor) predstavljalo je prekretnicu za čileansku književnost jer je iz nje proizašao dobar dio pjesnika sljedećega naraštaja (poznatoga kao naraštaj 1957. ili „naraštaj pedesetih“). Tek nekoliko stihova iz njegove pjesme„Puštam da te ova ruka oplakuje“, svjedoče o veličini i važnosti poezije koja, ustrajavam, mora biti ponovno proučena i objav- ljena: Danas nisam mislio na tebe. Ne mislim. Ova ti ruka piše kao da njezini prsti plaču, kao oblak posvećen svome šutljivome poslu čišćenja nerođenoga lišća s drveća. Povlačeći se, koračam hodnicima muke, i gledam kroz mlitave rebrenice kroz koje se nazire dosada, preživljavam hrđu bolesnoga dana (...) Na popis pjesnika hrvatskoga podrijetla dodajem: Davida Valjala (značajnoga urednika časopisa „Čileanska književnost u egzilu“, koji je odigrao veliku ulogu u vrijeme vojne diktature), Fernanda Lamberga Carkovica (jednoga od prvih biografa