Nova Istra

283 Sanja KNEŽEVIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI 3. POSTMODERNO TIJELO „Problem identiteta danas nigdje nije tako očit kao na području tijela, bilo kao teme u književnosti ili kao predmeta medijskih i bioloških manipulacija. Poruke tijela to- liko su snažne da se stječe dojam kako se tisućljeće pred našim očima zorno prelama na tijelu i tjelesnim problemima“, zaključit će Dubravka Oraić Tolić u knjizi Muška moderna i ženska postmoderna: rođenje virtualne kulture (2005: 78). U kršćanskoj kulturi kraj i početak stoljeća obilježilo je i revolucionarno djelo pape Ivana Pavla II. – Teologija tijela – u kojem donosi novo biblijsko i evanđeosko iščitavnje svetosti ljudskoga tijela i njegove neodvojivosti od cjeline duha. U postmo- dernom dobu tijelo se doista nametnulo kao jedan od glavnih kodova potrošačkoga mentaliteta, ali i postmodernog virtualnog ludizma. Ako samo usput zagrnemo u vlastitu kulturu kraja 20. i početka 21. Stoljeća, nalazimo svu moć postmodernih paradoksa utemeljenih u ljudskom tijelu – seksualna revolucija i pomicanje granica sloboda; sve raširenija prostitucija, pedofilija, pornografija, bijelo roblje; kult mla- dosti i ljepote (medicinski pripravci kao eliksiri mladosti, estetska kirurgija, kozme- tički zahvati, itd.); kult športa i tjelesne športske izdržljivosti; genetički inženjering; razni oblici narkomanije; bijeg od boli, patnje i smrti. Ako je Dubravka Oarić Tolić postavila tezu o postmodernom tijelu kao prostoru identiteta, onda se iz svega re- čenoga može iznijeti zaključak kako suvremeni čovjek bježi od vlastita identiteta, kako od vlastita tijela pokušava stvoriti simulakralnu sliku kulture lišavajući ga sebe, osobne kompletnosti i prije svega iskonske povezanosti s Bogom, s Apsolutom. Na- slućujući svu bol i zabludu suvremenog čovjeka, papa Ivan Pavao II. izriče temeljnu istinu Čovjeka – bića stvorenoga na sliku Božju, voljenoga od svoga početka, prije rođenja, čovjeka kao sudionika Božje radosti stvaranja, kao žive slike bogosinstva: Tijelo je, zapravo, i samo ono, sposobno učiniti vidljivim ono što je nevidljivo: duhovno i božansko. Stvoreno je kako bi u vidljivu stvarnost svijeta prenijelo otajstvo skriveno od vječnosti u Bogu te tako bilo njegovim znakom (TOB 96,6; 19,4.) 10 Suvremena kultura utemeljena je na ideji posjedovanja, manipuliranja i kontro- le. Christopher West, međutim, temeljeći se na Papinim postavkama teologije tijela , ističe da „sklonost ‘grabljenju’ kao da je ugrađena u našu palu narav“ (2010: 60). U vremenu kada je sloboda „grabljenja“ poželjna, kako je to primjerice u svim osvajač- kim i genocidalnim ratovima, tijelo doista postaje izniman prostor nad kojima se iskazuje moć negacije čovjeka, njegova intimnog i kulturnog identiteta. S obzirom 10 Cit. po West, 2010: 131.