Nova Istra

262 NOVI PRIJEVODI Tibor WEINER SENNYEY budući da sveta je i vječna praznina / i da gnijezdi se u čovjeku, / a čovjek se u praznini gnijezdi. ’ No ta praznina nažalost nije praznina Taoa, to je u viziji o Mahruhu neka iskonska, onostrana praznina. Kao da sam je čuo, kao da sam u snovima otvorio vra- ta svijesti prema drukčijoj sferi. Prešla je kao šapat, kao kad vjetar unosi suho lišće kroz vrata koja su ostala otvorena: slučajno. Napiši mi što misliš o pjesmi! Tvojoj supruzi ljubim ruke. Grli te, Sándor.” – Toliko u dosad neobjavljenom pismu. Ako me zbog toga tuže, prihvatit ću i reći kako je to samo književnost, možda čak prije – san. No, kako bi uopće moglo biti moguće da su moj ludi ujak, jedan nepoznati indonežanski pjesnik i SándorWeöres mislili na isti nezemljaski planet i odatle pre- nosili riječi i forme? Puka je to mahnitost ili znanstvena fantastika, argumentirat ću ako me budu tužili, štoviše poricat ću da je to pismo napisao Sándor Weöres, sakrit ću od njih mapu s Mahruhom i ujakove spiralne bilježnice pune brojeva. Potonji me uznemiruju, jer loto brojevi završavaju s određenom godinom i nakon toga ponavlja se samo ova riječ: MAHRUH. Što li to znači? Zar više neće biti izvlačenja loto bro- jeva? Hoće li ljudima dosaditi varljiva nada u novac od kojeg očekuju rješenje svojih sitnih briga? Ili će nas stići onaj strah i užas koji je uništio taj drugi, drevni planet Mahruh? Osjećam da smo sasvim blizu rješenju. S mađarskoga prevela: Angéla Pataki, Labin Tibor Weiner Sennyey (1981.) mađarski je književnik, autor nekoliko zbirki pjesama, pripovijedaka, knjiga eseja i drama. Za prvu objavljenu knjigu dobio je državnu nagradu „Gérecz Attila“, koja se dodjeljuje najboljem pjesničkom prvijencu. Weiner je triput proputovao otoke Bali i Javu, gdje je istraživao različite grane tradicionalne javanske umjetnosti, osobito kawi jezik i poeziju, koji su još od ranije privlačili pozornost zapadnih istraživača. I prije putovanja na Istok, Weiner se zanimao za čudesne podudarnosti kršćanskih mistika s Budinim učenjem i s Vedama, više u filozofijskom negoli u religijskom smislu, a mjesece koje je proveo na spomenutim otocima sažeo je u zbirci ogleda pod naslovom„Lutajuće kraljevstvo” (2010.). Njegova prva drama „Sapfa” prikazana je 2013. Pjesme i eseji objavljeni su mu u prijevodima na engleski, talijanski, finski, turski i mongolski jezik. Živi i radi u Budimpešti. ( A.P. )