Nova Istra

253 Theodoro ELSSACA NOVI PRIJEVODI kojima se na najvišoj razini raspravlja o književnosti, ali i po amazonskoj prašumi gdje razgovara s pripadnicima plemena koja žive daleko od civilizacije suvremenog svijeta, izgubljena među golemom vegetacijom i zakriljena tajanstvenim oceanom, na jednako način i s velikom znatiželjom istražuje zagrobni život i smrt koja mu je odnijela mnogo dragih ljudi. Taj prijatelj šamanâ i proučavatelj njihovih magijskih iskustava, koji je sudjelovao u njihovim ritualima, doživljenu je magiju kasnije vješto rabio u svojim poetskim izričajima. To je razvidno i u njegovoj najnovijoj zbirci naslovljenoj „Travesía de relámpago“ objavljenoj u Madridu 2013. godine. Knjiga obuhvaća izabrane pjesme iz pjesnikovih ranijih djela te one još neobjavljene. Ova probrana poezija vrlo je izražajna, estetski savršena, fonetski bogata, a čitatelju pristupačna zbog svoje vizualnosti. Stoga se može jasno osjetiti kako pjesnik svakim izričajem slavi život i kako riječima ulazi u skrivene nutrine bića. Razvidna je i vještina kojom rabi utjecaj četiri elementa: zraka, vatre, zemlje i vode, kako bi svojom energijom ulili snagu čovječanstvu te životinjskome, biljnome i svijetu minerala pomogli da opstanu i ne pokleknu pred prijetnjama današnje civilizacije. U ovome izboru predstavljam deset Elssakinih pjesama, što nije puno, ali je ipak dovoljno da se doživi nečija poezija. U njima su obuhvaćene teme vezane uz istraživanje prošlosti i povijesti čovječanstva, u kojima je razvidno pjesnikovo izvrsno poznavanje svjetske povijesti i kulture, a do izražaja dolazi i njegov kozmopolitizam. Tako u pjesmi Bljesak munje ne istražuje samo svoju i našu nutrinu nego i čitavu ljudsku povijest – lubanje i kosti predmet su njegove pjesničke znatiželje : /Jesu li sve ove polomljene kosti naši djedovi, preci čovječanstva, loza primata?/ Pjesme posvećene pokojnima, sinu i dragome prijatelju, otkrivaju nam duboko osjećajnog čovjeka koji je, usprkos vrlo lagodnome životu, jako patio. U njima se osjećaju istinska bol i očaj zbog gubitka voljenih osoba, ali i nemoć, jer pred smrću i njezinom silinom, nažalost, svi moramo pokleknuti. Doduše, Elssaca stalno ratuje s njom, jer mu oduzima voljene osobe – u ranom je djetinjstvu izgubio majku, a kasnije sina i drage prijatelje. Poetski je iznimno snažna pjesma Fatum Parcae , koja zbog mnoštva mračnih slika izaziva nelagodu. No, optimizam budi činjenica da se pjesnik, veliki ljubitelj životnih radosti, usprkos svemu ne predaje. Štoviše, namjerava se okrutno obračunati sa smrti: / Zbog svih živih koje mi je ukrala, / ostat ću ovdje kako bih smrti ogulio kožu, / iskopao joj oči i izvadio utrobu./ Protiv mraka i crnila u duši, koji ga ponekad obuzimaju, bori se u pjesmi Damero u kojoj govori o ljepoti glazbe i svirci slijepoga pijanista. Elssaca obožava glazbu i tvrdi da ju je slušao još u majčinoj utrobi. (Majka mu je bila glazbenica.) A jednom je prigodom izjavio „da je i prije rođenja bio pjesnik“. Pjesma Podrijetlo Amerike nadahnuta je poezijom čileanskoga barda Pabla Nerude, kojemu je posvećena nakon što je naš pjesnik obišao Nerudinu prekrasnu kuću u Isla Negri. Osim što, kao i slavni nobelovac, istražuje podrijetlo rodnoga kontinenta, Elssaca traži korijene i u zemljama podrijetla svojih roditelja – Grčkoj i Palestini. Ljubav prema Čileu i Palestini, zemlji iz koje potječe njegov otac, sjedinjuje u pjesmi Prašuma mojega juga , u kojoj između ostaloga spominje i maslinu: / Jedna me maslina pozdravila usput / i poljubila moje otvorene rane./ U tome stihu taj sveti plod ima ulogu iscjeliteljice rana. Osjećaje samoće i prolaznosti, koji ga obuzimaju kad promatra pijesak, opisuje u istoimenoj pjes- mi, dok u onoj naslovljenoj Prašuma mojega juga iskreno strepi za budućnost prirode te sudbinu (pra)šuma, ali i čovječanstva. Iskrenom zabrinutošću iskazuje ljubav prema svijetu i ljudima oko sebe. A da je taj osjećaj gotovo svemoćan i da (ipak) sve nadvladava, Theodoro Elssaca poručuje u strastvenoj ljubavnoj pjesmi napisanoj u nerudijanskome stilu, koja nosi naslov Junački ples . U njoj odaje počast ljubavi prema ženi i slavi život koji ovaj zanimljiv pjesnik, usprkos osobnim tragičnim događajima, tako silno voli. Izabrala, sa španjolskoga prepjevala i bilješku napisala: Željka Lovrenčić, Zagreb