Nova Istra

252 NOVI PRIJEVODI Theodoro ELSSACA Bilješka: O pjesniku Theodoro Elssaca rođen je 1958. u Santiagu de Chile. Pjesnik je, urednik, slikar i fotograf. Studirao je dizajn i estetiku na Katoličkome sveučilištu u Santiagu. Jedno je vrijeme živio u Europi (Njemačka, Francuska, Španjolska), a u rodnu zemlju vraća se krajem osamdesetih godina. Čitavu 1987. proveo je Amazoni s plemenima Agurama, Sharanahua, Asurini i drugima. Naučio je njihova narječja. Imao je više od sto izložaba, a objavio je knjige: Aprender a morir (Naučiti umrijeti, 1983.), Viento sin memoria (Vjetar koji ne pamti, 1984.), Isla de Pascua (Uskršnji Otok, 1988.), Aramí (1993.), El espejo humeante (Dimno zrcalo, 2005.) i Travesía de relámpago (Bljesak munje, 2013.). Trenutno ima vrlo značajnu ulogu vezanu uz kulturnu djelatnost – obnaša dužnost predsjednika Ibero-američke zaklade, čija je osnovna zadaća promidžba hispanoameričke književnosti u svijetu. O poeziji Theodoro Elsacca još je jedan u nizu uspješnih čileanskih književnika koji djeluju u „zemlji pjesnikâ“ i nastavljaju put njezinih poetskih „stupova“ – Pabla Nerude, Gabriele Mistral, Pedra Prada, Vicentea Huidobra i Pabla de Rokha. Štoviše, španjolski pjesnik Ángel Guinda smatra ga jednim od„najživljih, najsnažnijih i najvažnijih glasova suvremene hispano-američke poezije XX. i XXI. stoljeća“. Nemamo razloga ne složiti se s njim, jer poezija ovoga osebujnog čovjeka jednako je zanimljiva kao i on, vječni putnik po prostranstvima našega planeta, koji rado istražuje i onaj drugi, zagrobni svijet što nam je još uvijek velika enigma. U njegovu pjesništvu prije svega zapažamo izravan i jasan izričaj te bogatstvo riječi. Ona nas oduševljava ritmom i zvukom. Do izražaja dolazi pjesnikov filozofsko-naturalistički duh. Jer vatreni je branitelj svega što živi na Zemlji i ozbiljno zabrinut za njezinu i za budućnost čovječanstva. Možda je stoga svoju najupečatljiviju poetsku zbirku „El espejo humeante“ posvetio amazonskoj prašumi u kojoj je živio među amazonskim plemenima. Upravo u njoj do punog izražaja dolazi pjesnikova velika ljubav prema svojemu čarobnom rodnom kontinentu, njegovoj mitologiji, tajnovitosti, ritualima, mistici. I njega, kao i njegova slavna zemljaka Nerudu, nadahnjuje veličanstvenost i posebnost Latinske Amerike – njezina povijest, zemljopis, rijeke i jezera, flora i fauna, krajolici, običaji, ljudske strasti i boli, borbe narodâ za slobodu, njezina izvornost. Oči su mu širom otvorene pred sjajem i ljepotom koja ga okružuje u velikim gradovima, ali i u najzabačenijim selima. Premda voli izazove i putuje po čitavu svijetu, Elssaca se rado vraća korijenima, svojemu kontinentu i njegovim tajnama. Privlači ga istraživanje nepoznatoga oko njega, ali naš pjesnik ujedno istražuje i sebe sama; svoj život. Stoga je njegova poezija duboko misaona, a poetski doživljaj čist i nepatvoren. Tematika ovoga pjesnika o čijem su radu pisali mnogi velikani, među kojima se ističe i Rafael Alberti, osim ljubavi prema rodnoj zemlji i svojemu raznolikome kontinentu obuhvaća i ljubavnu poeziju. U pjesmama nadahnutim ljubavlju prema ženi nailazimo na veliku raskoš i bogatstvo leksika. Svoje iznimno obrazovanje Elssaca, prijatelj i znanac mnogih književnika koji su obilježili prošlo stoljeće – poput Juana Rulfa, Carlosa Fuentesa ili Ernesta Sábata – dokazuje u pjesmama posvećenim značajnim povijesnim ličnostima, od Francisca de Goye preko Mozarta do Nerude, a poznat je i kao haiku pjesnik. Posebnu pozornost privlače pak njegova odvažna poetska putovanja u kojima napušta svoju i našu svakodnevicu, velike europske i latinsko-američke gradova i njihovu kulturu, odlazeći u dubinu nepoznatih i tajnovitih svjetova onkraj stvarnosti. Kao što se s lakoćom kreće otmjenim salonima u