Nova Istra

243 Theodoro ELSSACA NOVI PRIJEVODI BLJEŠTAVILO SATOVA (Fulgor de relojes) Lutao sam ponizno i pokunjeno po urarskim radnjama gdje su mi pokazivali metalne utrobe zupčanika: izopačene noževe spremne za ubijanje. Posvuda sam satima tražio; nešto se događa jer mi izmiču iz ruku kao divlje uplašene ribe. Iznenada, pogledao sam ispod kreveta da vidim krade li mi tko minute. Možda plahi bazilisk. U ladicama svojega pisaćeg stola tražim dane koji protječu sve brže. Sudbonosna crna rupa progutala je tjedne kao čudo zviježđe Cetus, otajstvo na krajnjem rubu svemira. Tjedni nestaju prije nego što postanu Nova Sagittarii . Odnedavno, potajice gledam svoj sat. Sa čuđenjem sam otkrio da godine jure svaki put sve brže, a da ja, pak, idem sve sporije – u posljednje me je vrijeme spopalo šepesanje. Prisiljavam se misliti na Goyu, na niz „Crnih slika“, na njegovu legendarnu Quinta de Sordo * i na onaj užas od Saturna, Kronosa, ljudski kontejner pijan od krvi koju je, pretjerano proždrljiv, gutao; * Quinta de sordo (kuća gluhoga čovjeka) – kuća u Madridu u kojoj je od 1820. do 1823. živio Fran- cisco de Goya. U njoj je naslikao „Crne slike“ ( op. prev. ).