Nova Istra

240 NOVI PRIJEVODI Theodoro ELSSACA PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI (Viaje al fin de la Noche) sinu Américu u spomen Slavim svjetlost koja do nas dopire sa zvijezda. Daleke su to, mrtve zvijezde, još uvijek blistava trupla, prikaze na božanstvenoj indigo boji, litanija smrti s kosom i ponovno rođenje, zrcala nepoznatih svjetova koji više ne postoje. Zagonetni glasovi odjekuju plavetnilom. Jesi li u pomrčini, Américo iz Amerike? Sine moj, krv krvi moje, svojim si mi dolaskom na svijet promijenio život. Hoćeš li saznati da te se u svakome trenutku prisjećam? Pokojnoga mladića, putnika po zvjezdanome prostoru. Gasi li se život kao što se rasplinjuje svjetlost? Kao uljna svjetiljka na kiši? Kao mač gorčine dok siječe vjetar? Toliko smo se smijali, odjeveni u muslin i odijela. Bio si plod ljubavi s lijepom Eloísom ispod dražesnoga zviježđa Kastilje. Américo, Américo, uspomena na Vespuccija, firentinskoga moreplovca u Novu Indiju. Za pjesnika dan nema dovoljno sati. Usredotočen na tvoju rodnu Europu palim vatru na vignju sjećanja: oči koje su osvjetljavale svaki dan, mladost koja nas je razdraganošću nadahnjivala u kratkome vremenu kiša i vrućina.