Nova Istra

168 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Daniel MIKULACO Uvodne napomene Svoj znanstvenoistraživački interes odlučio sam usmjeriti na Vidin jedini fikcional- ni prozni tekst – novelu Tajno poslanje („Hrvatska revija“, 1951.) iz sljedećih dvaju razloga: • • kada su mi u ruke dopala Izabrana djela Viktora Vide, koja je u Stoljećima hrvatske književnosti 2011. priredio Božidar Petrač, knjiga u koju je uvrštena i ova novela; u predgovoru priređivač navodi: No ta je novela o glavnom junaku Jobu više prozni eksperiment, tehnički vrlo loše konstruirana, kako sam priznaje (autor) , hibridna, prozni elementi izmiješani su s lirskima, bez dovoljno unutar- nje konzistentnosti te je više valja držati pokušajem nego zaokruženim proznim djelom . (...); još se dodaje, Prožeta je nekovrsnom kafkijanskom somnabulnom atmosferom, alogična i nejasna . – i to je sve. • • budući da su se dosadašnja kritička razmatranja prvenatveno usmjeravala na Vidu pjesnika, a i sam poznajem ponajprije Vidino pjesništvo, učinilo mi se intrigantnim pomnije razmotriti taj fikcionalni prozni iznimak u Vidinu opusu – njegovu jedinu novelu i moguće značaje toga, kako priređivač Petrač navodi, proznog eksperimenta . Ukratko o noveli Novela: kratka fikcionalna pripovjedna prozna vrsta, redovito realističke motiva- cije, koja u središte pozornosti stavlja neki začudan događaj. Specifičnosti njenog kratkog, sažetog i koncentriranog oblika, kojim uvijek nastoji predstaviti stvarnost, odnosno moguću stvarnost, sadržani su u zahtjevu da u svakodnevnom traži izuzetno (Solar, 1981.); kako novela svoje zanimanje iskazuje za izuzetno , čudno , neobično , ili jednostavno drugačije , ona se veoma često odmiče od zbilje i zalazi i u fantastično . (tal. Novella = novost), ili kako ističe Tzvetan Todorov – struktura novele je takva da teži prikazivanju prekida s ustaljenim sistemima u ime osobne poduzetnosti i individualno- sti, a to je i ideologija građanske klase (...). (Todorov, 1981.) Ovakva razmatranja pola- ze od novele kao vrste koja se nametnula nastankom građanskih društava i razvojem kapitalističkog (individualističkog i poduzetničkog) i modernog duha; funkcionalno diferenciranog društva . Stoga Todorov logično zaključuje da su novelistički principi istovjetni načelima suvremena svijeta jer počivaju na istom duhu, pa se tu pronalazi i razlog popularnosti novele i sličnih kratkih proznih vrsta ( vrlo kratka priča , kratka priča , pripovijest ...). Novela se tako ostvaruje kao samostalna struktura (Solar, 2004.) čija funkcija posve odgovara određenom duhu novog vremena i čovjeka (moderno