Nova Istra

133 Željka LOVRENČIĆ, Zagreb VIKTOR VIDA – PJESNIK, PROZAIK, PROGNANIK Životopis Viktor Vida jedan je od mnogobrojnih hrvatskih književnika kojega je sudbina odve- la u progonstvo od kojeg se nakon šest godina boravka u Italiji i dvanaest u Argentini oslobodio svojevoljnim bijegom u smrt – nije uspio dočekati slobodu svoje voljene zemlje. Mogli bismo ustvrditi da je upravo on najpoznatiji emigrantski pjesnik – je- dini je od kolega kojemu je tiskana knjiga u Hrvatskoj poslije njegove smrti (dakle u doba komunizma) i jedan od rijetkih o kojemu se u domovini moglo i smjelo pisati. Premda ga prvenstveno doživljavamo kao pjesnika, bio je sjajan prozaik i prevo- ditelj. Kao i mnogi emigranti, bio je obilježen posebnom sudbinom – dvostrukim izgnanstvom. Viktor Vida rođen je 2. listopada 1913. u Kotoru, a umro 25. rujna 1960. Prema istraživanjima profesora Željka Brguljana, njegova obitelj potječe iz sjevernotalijan- skoga grada Cremone. Pjesnikov pradjed Ivan bio je bilježnik pri drugostupanjskom sudu u Kotoru, djed mu Viktor Nikola carinski oficijal, a otac carinik. U tada ve- selom, pretežito hrvatskom Kotoru (i Boki općenito, op. ur. ), gdje se život odvijao velikom brzinom, Vida je proveo vrlo sretno djetinjstvo. Zbog toga je ono u njego- vim zapisima uvijek opisivano sa čežnjom i čini se da je to razdoblje bilo nepresušno nadahnuće za njegovu poeziju. Gimnaziju je pohađao u Kotoru, a od sedmoga razreda u Podgorici. Nakon sred- nje, škole odlazi s roditeljima u Zagreb, a 1933. upisuje Filozofski fakultet na ko-