Nova Istra

123 Martina KOKOLARI XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Međutim, unatoč ovom primjetnom utjecaju, zaključuje se, i to na temelju kasni- jih tekstova, da je hermetizam u Vide više bio način pisanja poezije, a manje pjesnič- ka škola (usp. Petrucciani, 1955:18; Machiedo, 1997:20; Finzi, 2008:VIII). Naime, poetike ove dvojice pjesnika bile su generirane sličnim povijesnim i umjetničkim okolnostima. Uz nastojanje da pjesničkim stvaranjem dopru do fenomenološke podloge situacije koja ih je odredila, stvarat će stihove natopljene simbolikom u koji- ma se pjesnički diskurs prepoznaje i kao emanacija autentičnoga osjećanja vremena, suptilna evokacija tragike doba. Slični su im modusi realizacije: kao manifestaci- ja interiorizirane duhovne zbilje, stihovi vjerodostojno oživljavaju dramu pjesnika iznimno sugestivnu u svojoj metaforici; oni su„bilješka za životopis“. U navedenoj je tezi prepoznatljiva opća značajka hermetizma: „književnost kao život“ (Bo, 1939.), istovjetnost poetike i poezije, poezije i života. Zahtjev hermetizma za esencijalnošću i čistoćom riječi, snažno označen potrebom nadilaženja retorike ne bi li se afirmirala „ogoljena esencijalnost“ (Petrucciani, 1955:95), nije samo puka stilistička činjenica. Naprotiv, on je prije svega utemeljen u čvrstoj moralnoj podlozi: potrazi za nevino- šću savjesti i svijesti (v. ibid.:97). Prema tome, njihova je poezija sredstvo samospo- znaje, a egzistencijalna tjeskoba conditio sine qua non stvaralaštva, izraz autentičnosti života, koja osigurava neposrednost lirskoga izraza. O lirici kao bezvremenskom svjedočanstvu koje se opire uništenju povijesti Quasimodo će zapisati: „Goli glasu, slušam te: a ima nježne prvijence zvuka i zaštite srce izorano; i pridižeš me nijema dječaka, drugim životom iznenađena i svakom kretnjom hitrih uskrsnuća što ih tama izriče i preobražava.“ ( Molitva kiši ) Poetike Quasimoda i Vide – poetike brodoloma 3 – višestruko su isprepletene. Ideološko polazište njihove pjesničke stilizacije istovjetno je: elementarna dijalekti- ka između mita djetinjstva i zavičaja, povezanih s čudesnom Sicilijom, odnosno Bo- kom, i patnjom zbog vlastite iskorijenjenosti s jedne strane („Od živih iskorijenjen, / srce privremeno, / varljiva sammeđa. / (...) / nitko kao ja nije očajan / u svome srcu. / Samo sam jedan čovjek, / samo jedan pakao.“, opisat će tragično stanje Quasimodo u pjesmi Kao brodolomac pri tvojoj svjetlosti ), te nemoć tijela i gubitak nevinosti s 3 Referiramo se pritom na Quasimodovu znakovito naslovljenu pjesmu Kao brodolomac pri tvojoj svjetlosti .