Nova Istra

82 NOVI PRIJEVODI Pavao RITTER VITEZOVIĆ Ognjišta ko i oltare, svojom zapečatit krvlju Vjeru u B ȍ ga i kralja, ljubav spram bližnjega svoga. Pošto po prirodi svatko mora umrijeti, sretnik Onaj je koji posvetio smrt je spasom domaje. Tako Bobovac, Brižnicu nisu obranili moji 805 Susjedi, što ih napustiše čim im zaprijeti dušman: Više ga nè priječī ništa da pr ȅ ma Kanjiži krene. Pobjeći s ljudstvom živim, sramota je, predati mjesto Dušmanu bez prolijevanja krvi, sramota je, kažem, Bijedni je život sramota pretpostavit preslavnoj smrti. 810 1567. Pošto sam ujedno, jadna, izgubila bana i Siget, Bol i r ȁ ne svježe moju su skršile dušu: Gore tolìko što još je tisuće pogibli novih Meni zaprijetilo: rane nema tko da mi blaži, Niti da j ȁ dnu me tješi: stalno bijesna sudbìna 815 Prijeti Hrvatima da će zator im donijeti prijeki. Drugi me napusti isto potkralj Erdődy Petar, Mnogim iscrpljen ratom, branitelj ȉ sām domaje, Umiren napokon smrću ȕ nebo b ȉ jāše pozvan. Odijevam cŕno na cŕno i b ȏ l mi sustiže boli, 820 Satrtom svagda pak ostaje nada u b ȍ ljū sudbìnu. Rođena Una na moje se izlijeva štete, na m ȅ ne, S malo preostale djece, svedènu u granice uske, Paziti ne može Kupa, ne može više ni Sava. Potpuno već je snaga moje napustila tijelo. 825 1568. Žudeć zapremiti Cipar, skuplja Tračanin Selim Veliku vojsku kako bi otpor slomio svaki. Da bi mu želja ova bila pod znamenjem sretnim, I da mu zemlja ostane mirna, s carem on sklopi Maksimilijánom mirovni ugovor tada. 830 Kad se uzòholī Selim zbog svoje pobjede prve, Taj preziratelj vjere drsko pogazi pravo, Maksimilijánu caru zaprijetivši vojskom.