Nova Istra

72 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Neda ŠUŠNJAK dok divlja povorka prođe Nigdje je nema Ne ulazi u dah kao predah u posustajanje kao zamah niti se razlikuje od boli Niti joj itko upućuje poziv da bi mu postala svetinja Ta eno već hodaš po pepelu od žada kao imućan siromah nahranjen al’ jadan jer ti je ONA skrivena UTJEHA Kako si ustuknuo i šćućurio se umuknuo zbog doimanja Ostao zbunjen samo zbog jedne sintagme koja ti bijaše najpostojanija A to je – ljubav s ljubavlju Jer čini ti se da više ne stvara svjetlo s tragom fotona koji zasiplju ljubljenoga Da se piše u smislu dara a čita se kao uzimanje Ustuknuo si i umuknuo jer to je možda povezano S NJOM koju tražiš sada u bezbroju nježnih leptira U pažljivo njegovanim pokretima