Nova Istra

56 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Franjo NAGULOV naprijed – natrag Barem bi ovdje sve moralo biti posve jasno. Kao što je jasno da ćeš se zadržati još kraće vrijeme, a onda otići u Zagreb gdje ćeš obnoviti savez s nekim od bivših ljubavnika ili sklopiti novi. Što ne znači da se potajno ne nadam kako ćeš zavoljeti poslove na određeno vozeći se, kao prošli lipanj, sa mnom na posao u mom solidno održavanom prošlomilenijskom vozilu. Time bi središte svemira uspješno zamijenila praznim selom kroz čije bih te sokake zadovoljno proveo noseći haljinu umrle pretkinje uz pozadinsko šaputanje na šokačkom swahiliju: baš kako i dolikuje neuspjeloj pobjegulji koja, na moje sveopće oduševljenje, prezime Kozarac izgovara uz kratkosilazni naglasak na prvom slogu. To ćeš, Sunce moje namrgođeno, u Zagrebu teško čuti. tvrdo – meko Tvrda su ponajviše tvrdokuhana pjesnička jaja, a meka je u njima počivajuća savjest s čim, na sramotu tradicije, srce nema nikakve veze. Uostalom, nije li čovječanstvo tržište mesa plaćano karticama ili gotovinom, pri čemu ovdje priloženo traćenje literarnosti može poslužiti prvenstveno kao ambalaža. Bilo bi drugačije da si pred ogledalom svakodnevno ne ponavljam: uvuci trbuh, prokleta šupčino! Da sam građen kao lirski subjekt domaće estrade kadar gotovo filmski strgati odjeću s tijela što vapi za ljubavlju.