Nova Istra

52 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Mladen JURČIĆ – Nitko živ ne može ući u tu dimenziju – rekao je Kos. Najvažniji razlog bio je, dakle, taj što Andrej Nemet nije bio živ, ili ne posve! Umirao je, ionako se već gotovo našao„s one strane“ – upravo to bilo je„posve odre- đeno svojstvo“, zahvaljujući kojemu je mogao ući u inače nedostupnu dimenziju. Razgovor s Kosom o Andrejevoj zadaći njih dvojica nisu vodila u znanstvenikovu podzemnom uredu, nego je to bila samo halucinacija, promjena sjećanja izazvana „lijekom“ koji mu je Kos dao.Taj su razgovor zapravo vodili u bolničkoj sobi, gdje je teško bolestan Andrej ležao na samrti, našavši se na samoj, uskoj, najdaljoj granič- noj crti između najtajanstvenijih dimenzija. A onda ga je Kos s bolesničke postelje premjestio u napravu s portalom u dimenziju mogućnosti. Znanstvenik je znao da čovjek koji ga je već otprije zanimao umire, a ako se ras- pitao kod liječnika, vjerojatno je mogao prilično točno odrediti koliko je Andreju života još preostalo, pogotovo ako se poslužio svojom„matematičkom vidovitošću“, pa je iskoristio kako bi „Matovilki“ u ključnomu trenutku pribavio tjelohranitelja. Zadaća je posve uspjela – poginula su obojica otmičara, kojima se pružila jedin- stvena prilika dokopati se „Matovilke“. Takva im se prilika više neće pružiti jer će Kos i njegovi ljudi još pomnije paziti. U dimenziji je izbrisana mogućnost Alinine otmice, a Kos je u ratu s vladajućim korporacijama zabilježio važnu pobjedu. No, žrtva je bio i njegov borac, ili ne, nije bio čak ni žrtva jer je već uglavom bio mrtav. Andrej je bio samo pogodan pijun, nitko i ništa, čovjek koji je slučajno skon- čavao u pravome trenutku. Nije bio„jedan od njih“, niti se mogao ubrojiti među Ko- sove hrabre znanstvenike i borce, koji će jednom možda spasiti svijet, ni po čemu nije bio, niti je postao značajan. Kao prije, bio je i ostao „jedan od nikojih“. Osjećao je da se gubi, da odlazi nekamo drugamo..., no kamo? Svakako, ondje neće biti „Matovilke“. Umrijet će bez ičije ljubavi jer nije uspio naći ono što je ci- jeloga života mislio da traži. Kos je imao pravo – na samome je kraju Andrej sve shvatio – jasno je uvidio što je izgubio i zašto. Nepovratno će propasti ono što je u bogatim trenucima s Alinom otkrio da nekome može pružiti i dobiti zauzvrat, a ranije nije bio ni svjestan da takvo što posjeduje, iako mu je moglo omogućiti „portal“ u bitnu pripadnost. No, možda ono što je učinio u dimenziji mogućnosti ipak neće propasti, nego će pokrenuti lanac događaja koji će dovesti do značajnih promjena jer sve je povezano. Kos je rekao da je u toj dimenziji vrijeme drukčije nego u nas, pa će Andrej možda tu i dalje postojati s „Matovilkom“ jer je nakratko stekao moć mijenjanja njezine sudbine. Time će možda čak poboljšati tijek svijeta, koji će sad ipak biti drukčiji, pa ni on neće baš potpuno pasti u zaborav kao „jedan od nikojih“...