Nova Istra

51 Mladen JURČIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST mogućivši mu udarac, napadač ga je zgrabio, pa su se ponovno počeli kotrljati. Tada Andrej pod sobom odjednom osjeti prazninu. S protivnikom se više nije kotrljao po hrapavoj i tvrdoj površini krova, nego, u neizrecivo jezivom trenutku, osjeti da propada u ponor. Pad je bio nalik onomu koji se javlja u noćnim morama, ali sad nije uslijedilo naglo buđenje, nego titraj užasa i panike zbog posve neočeki- vanoga pada u prazninu, a onda i strahovit udarac, koji kao da je Andreju smrskao sve kosti u tijelu. Od strašnoga je šoka jedva osjećao bol. Ležao je, najprije ništa ne shvaćajući, a onda mu je negdje u dnu bića, ili čak izvan njega, zasvjetlucala pomisao da su pro- tivnik i on pali s krova. Čudeći se što ne osjeća nepodnošljivu bol, zurio je u zvjezdano nebo nad sobom, no zvijezda je u trenu nestalo, a nad glavom je ugledao visok, bijeli strop bolničke prostorije. Da je bio u stanju, snažno bi se trgnuo, ali ležao je posve ukočen, ne osjećajući tijelo. Halucinira li? Kako se tako naglo našao u bolnici? Jesu li ga već prenijeli ovamo, a on toga nije bio svjestan jer je utonuo u...? No, tada se zvjezdano nebo vratilo, a Andreju su kroz glavu počele strujati slike, isprva nepovezane, a onda sve suvislije jer se postupno, ali neizbježno – počeo sjećati! Onako ukočenoga obuzeli su ga dubok užas i očajanje jer su slike koje su navirale tvorile djeliće ko- načne, jezive slagalice. Ti su dijelići padali točno na svoja određena mjesta, a činilo mu se da ga negdje u dubini bića udaraju poput ledene tuče. Jedan od komadića slagalice bila je slika znanstvenika Kosa, koji mu se obratio prije no što je ležaljka s Andrejem kliznula u napravu s jakim magnetskim poljem i portalom u dimenziju mogućnosti. Neposredno prije toga, Kos mu je ubrizgao injekciju, poprativši je ri- ječima: ‒ Pomoći će Vam da posve zaboravite sve drugo i usredotočite se na zadaću pred sobom. Nepotrebna sjećanja samo bi Vas ometala, možda i bitno ugrozila, pa smo neka od njih uklonili. Kada dođe vrijeme, ionako ćete se svega sjetiti i sve ćete razumjeti. Sjetio se, razumio je! – Zasad nitko živ ne može ući u tu dimenziju – ustvrdio je Kos – osim ljudi s posve određenim svojstvom. – A odakle meni takvo svojstvo? – zanimalo je tada Andreja, ali „nitko živ“ nije bila fraza, tek govorna figura, nego glavni razlog zašto je legendarni znanstvenik Rozario Kos za tu zadaću izabrao upravo njega, Andreja Nemeta, smjeloga teo- retičara stvari i dimenzija s onu stranu granica nama poznatoga svijeta i svemira, čovjeka koji je svojim knjigama i napisima pružao snažan otpor korporacijama. Već je i po tome bio pogodan za „Matovilkina“ zaštitnika u dimenziji mogućnosti, ali bila je to samo podloga, a ne glavni razlog njegova odabira; nije to bilo ono „posve određeno svojstvo“, koje mu je omogućavalo da uđe kroz „previše snažan portal“, kako se Kos izrazio. Najvažniji razlog bio je...