Nova Istra

49 Mladen JURČIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST davanje jednoj osobi jer se nikad nije ni pokušao upustiti u takvu vezu, no shvatio je da je neoprostiva pogreška ako vrhunac i test životne čuvstvenosti i senzibilnosti smatramo neozbiljnom zaluđenošću. Nasuprot zgrade u kojoj je stanovala Alina (pod drugim imenom jer ju je Kos sakrio u pouzdanu obitelj, pa se izdavala za njihovu kćer) bio je malen hotel, gdje je Andrej uzeo sobu i budno motrio, jer se s njegova prozora pružao nesmetan po- gled na cijelu zgradu, a i na „Matovilkin“ stan. Postao je svjestan neobične činjenice da ovdje ne osjeća umor kao u svom svijetu (koji zapravo uopće nije bio njegov). Činilo mu se da je neobjašnjivo ojačao, a možda je postao bodriji zbog ljubavi koju je osjećao prema Alini, pa gotovo nije morao spavati, što to mu je dobro došlo jer je bio u stanju budno stražariti. III. Te je noći stajao na prozoru hotelske sobe, zureći u već mračan Alinin stan (dje- vojka je očito bolje spavala od njega), kad je na ulici, pred zgradom, ugledao dvije tamne pojave, koje su stajale podignuvši glave, a Andreju se učinilo da motre iste prozore kao i on. Poslije nekog vremena prišli su zgradi, a onda su duž nje pošli do ugla i nestali. Smjesta se pokrenuo. Ondje, iza ugla, bio je zadnji ulaz u kuću, a hodnik iza nje- ga kroz suteren vodio je do stubišta. Izjurio je iz sobe i požurio niz široke hotelske stube, a onda je pretrčao preko ulice, do zgrade u kojoj je bio Alinin stan. Odšu- ljavši se do ugla provirio je, ali nije vidio nikoga. Oprezno se popeo na nizak zidić odakle je preskočio na drugu stranu, pa se našao u malome, popločanom dvorištu. Ni tu nije bilo nikoga, ali srce mu je brže zakucalo kad je vidio da su vrata u suteren otvorena, iako su uvijek bila zaključana, a kad je, posvijetlivši upaljačem, pobliže promotrio bravu, ugledao je svježe ogrebotine, koje su odavale to da je netko pro- valio. Tiho je ušao i osluhnuo. Ništa nije čuo, pa se oprezno, ali hitro počeo penjati stubištem prema Alininu stanu. Zadihan je stigao do vrata i osluhnuo. Iznutra nije čuo nikakav zvuk, ali negdje odozgo do njega je doprlo struganje i prigušen štropot, pa je, što je tiše mogao, pobrzao gore. I tavanska vrata bila su odškrinuta, iako su stanari i njih uvijek zaključavali. Provirio je, a onda polako otvorio vrata. Tavan je bio pun odbačena pokućstva i uobičajene starudije, a otvor u stropu, koji je vodio na krov, zjapio je otvoren. Na prstima se provukao kroz krš, gledajući oko sebe, a onda se željeznim ljestvama popeo do otvora i polako podigao glavu kroz otvor. Pred njim, dvadesetak metara od otvora, preko ravnoga krova, nadesno od dimnjaka, na samome rubu zgrade, upravo iznad Alilina stana saginjala se tamna prilika, zabavljena nečim nalik na dugačko uže. Andrej se provukao kroz otvor i potrčao prema uljezu, koji mu je bio okrenut