Nova Istra

48 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Mladen JURČIĆ gotovo poput drskoga, oduševljenoga, do ušiju zatreskanoga dječaka, pa se i sam začudio svojoj neuobičajenoj spontanosti i djetinjastu vladanju, no ljubavni polet nema dobi, a proželo ga je uzbuđenje dok ju je gledao kako se smiješi. Unatoč tomu što se žarko i pomalo smiješno razmetao, u dubini je njezina pogleda primijetio suptilan odgovor – zanimanje slično njegovu. Na istinsku, trenutačnu privlačnost, na srodno i snažno strujanje između dvoje ljudi, između ostaloga, ukazuju naravnost, spontanost i lakoća kojom te osobe po- činju i održavaju razgovor, bez ustručavanja, kolebanja, neugodnih stanki, praznina i mučnoga traženja riječi, koje je često nalik na naporno pisanje scenarija u mislima. No, sve među njima od samoga početka odvijalo se začudno lako, jednostavno i prisno, kao da se već dugo poznaju i kao da su već prije razgovarali o tim temama. Sutradan su se ponovno vidjeli, a onda i sljedećih nekoliko dana. Andrej nije zaboravljao pomno motriti hoće li odnekuda banuti napadač, ali ništa se nije dogo- dilo. Kos ga je upozorio da će do pokušaja otmice možda proteći nekoliko dana, pa i više, jer u dimenziji mogućnosti vrijeme ne odgovara našemu i protječe različito nego u stvarnomu svijetu, a Andreju je bilo drago što se ne mora žuriti. Isprva se predao osjećajima i ljubavnom ozračju kakvo već dugo nije osjetio, a taj ga je susret prelio vedrinom i poletnošću kakve više nije očekivao da će u sebi pronaći i ponio ga je poput tvarne bujice, no onda su ga obuzeli nemir i određena zebnja jer veza s Alinom, a i sam svijet koji ih je okruživao, bili su nestvarni, pa je i zaljubljivanje djelovalo jalovo i uzaludno, nalik na opsjenu, kao da se u mraku ki- nodvorane zaljubio u glumicu na zaslonu, no u gledalištu je zapravo beznadno usa- mljen. Osim toga, bila je riječ o „Matovilki“, cilju snolike, nemoguće zadaće. Zato bi polet ponekad naglo splasnuo, a zamijenili su ga smetenost i tuga jer, premda je možda prvi put u životu pronašao ono što je dugo tražio, dogodilo se to u nepo- stojećemu „svijetu“, posve izvan svake zbiljnosti. Nije pripadao toj dimenziji, nitko joj nije doista pripadao, a upustio se u ljubavnu vezu s osobom koja ne postoji! Zapravo, taj mu je susret samo pokazao da je u stvarnomu svijetu prokockao i rasuo mogućnost za istinski čuvstvenu, duboko smislenu vezu, pa je ondje utonuo u sivu ravnodušnost i jalovost. A možda je istinska, trajna ljubav i moguća samo u nestvarnim zamišljanjima, kakva pružaju pogonsko gorivo pjesništvu i beletristici, pa nije čudo da se tako zaljubio u svijetu tlapnje. Ponekad je bio zatečen Alininom oštroumnošću, začudnim rasuđivanjem, uvi- dima i obrazovanošću, ali najviše je uživao u njezinoj djevojačkoj običnosti i vedrini. Bila je nalik na sve druge ljupke i osjećajne djevojke, a on se osjećao poput momka upola mlađega od svoje dobi, koji tek otkriva ljubav lišenu sebičnosti, nestrpljenja i želje da poglavito ugodi sebi, svojoj taštini i prohtjevima. Pomalo ga je smućivala činjenica da je prvi put učio o istinskomu zajedništvu. Nikad nije iskusio takvo pre-