Nova Istra

45 Mladen JURČIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST jer smo Matovilku poslali daleko, a od jučer se veza s njom prekinula, iako je bila tajna i sigurna. – Ne možete li što doznati s pomoću „vidovitosti“ o kojoj ste govorili? – Ne, jer je ta metoda učinkovita samo glede budućnosti. Mora postojati odre- đen odmak u budućnosti, dok je sadašnjost preblizu, pa je ne vidimo. – Posve ste sigurni da će otmičar uspjeti? – Uspjet će. Ponavljam, možda je već izvršio otmicu. – To znači da je sve gotovo i da ste poraženi. Ima li moja zadaća veze sa svim time? – Da, ključna je. Možda smo već izgubili Matovilku ili ćemo je izgubiti. – Pa što Vam onda preostaje? – Preostajete namVi. – Kako bih ja tu mogao pomoći? – upita Andrej smeteno. – Tako da uđete u dimenziju mogućnosti, matricu sveukupnoga događanja, u predstvarnost i da agenta korporacije spriječite u otmici djevojke. Uspijete li, u bu- dućnosti ćemo bolje pripaziti, a predviđanja govore da će se kritično razdoblje od- vijati u idućih petnaestak dana. Otmica će uspjeti zbog niza za nas vrlo nepovoljnih okolnosti i propusta, ali to će se dogoditi samo ovaj put. Duboko vjerujem da ćemo u budućnosti biti pametniji i oprezniji, pa ćemo spriječiti slične pokušaje. – No, rekli ste da ju je možda već oteo, pa je prekasno. – Nije prekasno čak ni ako je otmica izvedena. U dimenziji budućnosti nema tijeka vremena kakav mi poznajemo, ono ne protječe kao u nama poznatomu pro- storu-vremenu, nego je sve dio sveopćega kruga u kojemu naš pojam vremena ne postoji. Ondje su samo beskrajni nizovi mogućnosti. Spriječite li otmicu u tom „svijetu“, u „nacrtu“ ili matrici svega, ona se neće odigrati ni u našemu prostoru- vremenu, nego će korporacija promašiti, baš kao što i svaki pojedinac u vlastitu životu doživi neuspjeh ako u određenomu, ograničenomu razdoblju ne iskoristi svoje najbolje mogućnosti. II. I tako se Andrej našao„s one strane“, na teško zamislivu mjestu, u posve nepoznato- mu, nepostojećemu gradu, koji je ipak poznavao kao svoj džep jer je bio posve nalik na grad gdje je proživio cijeli dosadašnji život. No, ovdje nitko nije doista živio, iako su se prolaznici doimali posve stvarnima, kao i sve drugo oko njega. Čuo je da su dimenzije prilično „nestabilne“ i uvelike se razlikuju od našega poznatoga svijeta, ali nije znao u čemu se ta nestabilnost točno sastoji. Jedina razlika između stvar- noga grada, kojim je još jučer prolazio, i ove replike, ili „matrice“, bila je u tome što su se ljudi doimali nekako sretnije. Lica su im bila vedra i često se čuo smijeh, pa se