Nova Istra

44 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Mladen JURČIĆ puna i frizirana jer im nisu htjeli dati uvid u najvažnije rezultate, kako korporacija ne bi zlorabila to znanje. No, takvo izbjegavanje nije bilo dovoljno. – Jer je „zla vještica“ htjela dijete, Matovilku? – Izvrsno se nadopunjujemo, gospodine Nemete. Da, nije htjela ništa manje. Naposljetku, djevojčica je bila živo, epohalno znanstveno otkriće. Nismo mogli dopustiti da tako što padne u pogrešne ruke. Barem Vama ne moram govoriti o ljudima koji djeluju u sličnim korporacijama, a ni o društvima koja ih vode. Mo- žete zamisliti što bi bili u stanju učiniti s takvim znanstvenim pomacima. Zato smo vrlo pomno inscenirali Matovilkinu smrt. Napravili smo i „sestru“, osobu koju smo također pomno pratili „od utrobe“ i... modificirali je u isto vrijeme kad i Ma- tovilku, ali taj pokus nije bio tako uspješan. Ipak, „sestra“ je imala slična svojstva, a i genetska poboljšanja bila su očita. Na nesreću, a teška srca kažem: možda i na našu sreću, poginula je u prometnoj nesreći, pa smo „vješticu“ uvjerljivo izvijestili o Matovilkinoj smrti. Truplo je nagorjelo kad se automobil zapalio, a mi smo ga još dodatno spalili, kako bismo prikrili da su genetski rezultati kod Matovilkine „sestre“ slabiji, no bili su dovoljno vidljivi, ako bi korporacija ekshumirala truplo i napravila obdukciju, što su jamačno i učinili. Mislim da smo ih uvjerili kako je Matovilka mrtva i da su nasjeli na „sestru“. Da smo potpuno kremirali pokojnicu, posumnjali bi da varamo. Zato smo je sahranili kao da nemamo što skrivati, a tru- plo je bilo nemoguće sa sigurnošću razlikovati od Matovilke. Pravu smo djevojčicu sakrili, dali joj nov identitet i pomno je čuvali. Živjela je u skrovištu, kod pouzdane obitelji, a nadali smo se da će je korporacija zaboraviti. – Ali nije bilo tako? – Možda ju je i zaboravila, ali nedavno se dogodilo nešto vrlo loše. Neprestano moram ponavljati da nitko nije savršen, pa se i među pripadnicima naše znanstvene skupine pojavio kukolj. Jedan od njih otišao je„vještici“, pa joj je, za poveću nagradu, otkrio da je Matovilka živa. Doznavši to, na vrijeme smo je premjestili, ali... – Ali? – Morat ću Vam djelomice odati još jednu strogo čuvanu znanstvenu tajnu. Uz druga postignuća, uspjeli smo razviti i „znanstveno predviđanje“, „gatanje“, kako to ponekad u šali nazivamo, ili, ako hoćete, znanstveno utemeljenu vidovitost, koja počiva na preciznoj matematičkoj primjeni zakona vjerojatnosti i na još koječemu. Došli smo do začudno točne metode predviđanja, ali neću duljiti, nego ću samo reći da smo sa sigurnošću utvrdili kako je korporacija poslala svoga najvještijega istražitelja, operativca koji mora naći Matovilku, čije boravište izdajici, srećom, nije bilo poznato. Agent korporacije ima zadaću oteti djevojku. Kažem djevojku jer su Matovilki sad dvadeset dvije godine, a trebali biste je vidjeti! Da stvar bude gora, predvidjeli smo da će otmičar uspjeti, a možda je već i uspio. To ne možemo znati