Nova Istra

43 Mladen JURČIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST sastojaka nužnih za svako, a pogotovo tako složeno znanstveno istraživanje. No, bez „matovilca“ nije išlo, iako je ta skupina, „kolektivni otac“ iz bajke, bila uvjerena da bi postigla vrlo značajne, čak neslućene rezultate kad bi imala makar temeljna sredstva za rad. – Kad bi samo bilo matovilca! – Duhovito i vrlo ispravno zaključujete. No, u laboratoriju velikih korporacija nije bilo takvih problema jer državne i ine dotacije, a s njima i „matovilac“, dobivali su na vagone, koliko god su i kad god htjeli. Trebali su samo zatražiti. Ipak, ništa nije savršeno, pa se i tu pojavio bitan problem. Sredstava je bilo, ali unatoč mato- vilcu, koji je na kraju krajeva samo tvar, nedostajalo je revolucionarnih zamisli i radikalnih znanstvenih uvida, koji su čovječanstvo uvijek vodili najboljim postig­ nućima. – Pa, jesu li dobri momci uspjeli spojiti ta dva čimbenika, tvarni i entuzijastički? – Jesu, iako bi se moglo prigovoriti da nisu postupali besprijekorno etično jer su se ponijeli upravo kao otac iz bajke. – Ukrali su matovilac zloj vještici? – Upravo to! Pomislit ću da ste vidoviti. Naš najbolji haker noću se, onesposo- bivši uređaje za uzbunjivanje, uvukao u zgradu korporacije. Neprimijećen je dospio čak u glavni laboratorij, gdje je hakirao računala i pokupio sve podatke, a uzeo je i epruvete... s „matovilcem“. Možete li predvidjeti nastavak? – Zla ga je vještica uhvatila? – Kao što sam rekao, nitko nije savršen, iako je to bila gotovo besprijekorna kra- đa...! Za tako što, za tu vrstu industrijske špijunaže i pljačke, vrlo se dugo robija, pa je naš znanstvenik haker bio uvjeren da je gadno nadrljao. Bio je bistar, no srećom za njega, ni „zla vještica“, osoba iz odbora korporacije, nije baš bila glupa. Znala je odakle je uljez i kakvoj skupini pripada, pa je pretpostavila da su s njim povezani znanstvenici odmakli mnogo dalje od korporacijskih istraživanja. Zato mu je po- nudila pogodbu: neće ga tužiti, nego će, štoviše, njemu i njegovim kolegama dati sav „matovilac“ koji im je potreban, pod uvjetom da korporaciju redovito izvješćuju o svome radu te da joj na kraju predaju ishod istraživanja – dijete. – Doista bajkovito – prokomentira Andrej. – Ta skupina, „kolektivni otac“ iz bajke..., jesu li uspjeli „poroditi“ fascinantno biće? – Jesu, čak iznad očekivanja, a dijete, djevojčicu za koju su pretpostavljali da će se savršeno razvijati, nazvali su Matovilka. Dakako, to joj je nadimak, a i naziv toga... projekta, dok joj je pravo ime Alina Novičić. Nazvali su je po kćerki tada vodećega znanstvenika iz skupine, a prezime su joj nadjenuli jer je bila nešto posve novo. – Jesu li ispunili riječ koju su dali „vještici“? – Uglavnom jesu, korporaciji su redovito podnosili izvješća, no pomalo nepot-