Nova Istra

189 Davor MANDIĆ PRILOG O ZAVIČAJU du i njegova će mjesečna plaća, ovisno o godinama službe, iznositi: 183,33, 200, 216,66 ili najviša 233,33 krune mjesečno... Posljednju kategoriju činila je gradska sirotinja – radnici, pomoćni radnici i dnevničari – najamni radnici na povremenim poslovima i fizički radnici čija se dnevnica kretala od 2 do najviše 2,50 krune. Plaća radnika zaposlenih u Arsenalu bila je mjerilo po kojemu su se određivale sve ostale dnevnice. Pulsko je radništvo posebna i najveća homogena skupina koja se izdvaja- la i socijalnim položajem i ponašanjem. Razlikovali su se načinom života, mjestom stanovanja, odjećom koju su nosili, ali i prema tomu kako su provodili slobodno vrijeme. Gradom od veljače 1912. upravlja općinski povjerenik, c. kr. namjesnik barun Rudolf Gorizutti. Naime, nakon što je c. kr. namjesnik austrijskoga Primorja, princ Konrad Hohenlohe, dio izbornih rezultata iz godine 1907. proglasio nevrijedećim, a nastala kriza zahtijevala je reviziju istarskoga općinskoga ustroja i izbornoga za- kona, poslije brojnih sastanaka sa zainteresiranim strankama austrijska je Vlada u Beču za grad Pulu donijela međustranački kompromis, a Istarski sabor u ožuj- ku 1908. izglasao novi općinski izborni zakon 11 . Njime se uvodi opće pravo glasa, Mornarica u Puli postaje posebno biračko tijelo i bira 10 vijećnika, a pulsko izbor- no Vijeće čini 45 vijećnika i 24 zamjenika biranih na četiri godine. Za izbor Op- ćinskoga poglavarstva i podestata (gradonačelnika) moralo je Vijeću nazočiti naj- manje 36 članova, što znači da je odsutnost mornaričkih vijećnika mogla spriječiti izbor podestata. Nakon općinskih izbora i postignutoga dogovora, dana 19. veljače 1910. između predstavnika Mornarice i talijanskih liberala za podestata je izabran pokrajinski zastupnik, odvjetnik dr. Guiglielmo Varenton. Minusi u općinskome proračunu te negativno poslovanje komunalnih tvrtki ukazivalo je na financijske probleme općinske uprave i dalo priliku admiralu Ripperu, lučkome zapovjedniku, da kod c. kr. namjesnika u Trstu, princa Konrada Hohenlohea, potakne ukidanje pulske autonomije. Nakon što su 16. veljače odstupili vijećnici izabrani iz redova Mornarice, a 21. veljače 1912. i šestorica hrvatskih vijećnika te njihovi zamjeni- ci 12 , gospodarsko-upravni razlozi i političko-nacionalni sukobi, u kojima je princ 11 O nastajanju tzv „pulske nagodbe“ između Talijana, Ratne mornarice i Slavena godine 1908. vidi više: Lothar Höbelt, Kriegsmarine und Kommunalpolitik: Der Polaner Audgleich 1908/09. , Österreichische Osthelfe, Wien, 30, 1988., str. 32-52.; Željko Klaić, „Promišljanja o političkoj aktivnosti Matka Laginje“, Časopis za suvremenu povijest , vol. 41, br. 2, 2009., str. 543-562. 12 Izabrani hrvatski vijećnici na sastanku 20. veljače 1912. zaključili su: da je općinska uprava nes- posobna u izvršavanju obveza, da vlada opći financijski kaos, da treba istražiti rad komunalnih poduzeća i da se odriču svojih mandata. Pismo o „odricanju od mandata“ predali su 21. veljače 1912. Odstupili su: Grgo Gregorija Grakalić, Josip Ravnić, Josip Stihović, dr. Ivan Zuccon, Josip Zuccon-Jelačić, Antonio Mezulich, Miho Buić (Mišeta), Grgo Mihaljević (Štinjan), Jovan Lju-