Nova Istra

185 Davor MANDIĆ PRILOG O ZAVIČAJU O stanovništvu i gradskoj upravi Pula je i multikulturalan grad. Prema posljednjemu popisu, onomu iz godine 1910. koji je proveden (kao i prethodni) prema koncepciji zatečenoga stanovništva, imala je 59.610 stanovnika, a narodnosna pripadnost utvrđivala se prema uporabnome jeziku. U gradu većinu čine tri osnovne narodnosne skupine – talijanska, hrvatska i njemačka. Dvije posljednje, hrvatska (9.884 stanovnika ili 16,88%) i njemačka (9.216 ili 15,46% stanovnika), zastupljene su znatno nižim udjelima u odnosu na talijansku nacionalnu skupinu (26.902 ili 45,13% stanovnika). Ako ovoj hrvatskoj dodamo i 3.356 ili 5,62%, Slovenaca, onda južnoslavenska sastavnica u odnosu na ukupan broj stanovnika čini 22,7% stanovništva Pule 1 . Grad je slijedom narodno- snoga stanja mjesto susreta romanskih, germanskih i slavenskih različitosti i poli- tičkih interesa triju nacionalnih zajednica te se tako kao urbana cjelina istodobno nalazi pod utjecajem talijanske i njemačke kulture te preporodnih težnji Hrvata i Slovenaca. Na njegovim se ulicama mogu čuti jezici naroda cijele Monarhije, no, ipak, talijanski je jezik komunikacije, jezik ulice, pa „stara Pula“ nosi obilježja tali- janskoga grada i talijanske kulture 2 . Postoje tri osnovna kulturna središta – više- namjenska kazališna dvorana Politeama Ciscutti , Marine Kasino koje više posjećuju Talijani i austrougarski časnici, a manje slavensko stanovništvo, te Narodni dom – mjesto okupljanja Hrvata i Slovenaca – Slavena, s velikom i malom dvoranom, kuglanom, restauracijom i kavanom, u sklopu kojeg djeluje i Narodna čitaonica s tamburaškim orkestrom, muškim i ženskim zborom. On je istodobno i sjedište Prvoga istarskog sokola – organizacije za promicanje tjelovježbe i širenje nacional- ne svijesti, kao i Istarske posujilnice – štedno-kreditne ustanove organizirane na zadružnim načelima. Porta dei gnochi (danas početak Arsenalske ulice), kako su je nazivali stari Pu- ljani, dijeli „stari“ dio grada (nastanjen većinskim talijanskim stanovništvom, a na rubovima – hrvatskim) od novoga grada kroz koji se ulazilo u novu četvrt – San Policarpo / Sveti Polikarp – Nova Pula – Das neue Pola. U ovomu dijelu grada druge su navike, druga kultura i svjetonazor, a njemački je jezik – jezik komunika- cije. Nova Pula izgrađena je prema novim standardima. Duž ortogonalnoga rastera složenih širokih ulica, koje su bile komunalno opremljene, izgrađene su višestam- bene jedinice i višekatnice, koje nisu bile zgusnute u blokove, te vile viših časni- 1 Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880. – 1991. po naseljima, Državni zavod za statistiku 1998. , knj. 1., str. 229, 331.; knj. 3., str. 171.; knj. 4., str. 2245, 2353, 4235, 2591, 2673; Mirko Korenčić, Naselja i stanovništva SR Hrvatske 1857 – 1971 , JAZU, Zagreb, 1979. 2 Darko Dukovski, Povijest Pule: Deterministički kaos i jahači Apokalipse , Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Knjižnica Nova Istra, sv. 53., Pula, 2011.