Nova Istra

247 Tatjana GROMAČA VADANJEL KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI činjenica koje su bile, ili su i sada, prisutne u svijetu i životu koji nas okružuje, a s ko­ jima čitatelja i roman Istok neminovno suočava. Stasiukov je književni put otpočeo početkom devedesetih godina prošloga stolje­ ća, kada se iz urbane Varšave odselio u jedno karpatsko selo, gdje je i danas njegova „baza“ – riječ je o zbirci priča Hebronski zidovi , utemeljenima na iskustvu boravka u zatvoru, gdje je autor, zbog dezertiranja iz vojske, bio prinuđen provesti godinu i pol dana. Od tada do danas objavljuje knjige – prozu, eseje, poeziju, gotovo godišnjim ritmom, tako da je njegov opus danas narastao na tridesetak objavljenih naslova, od kojih su mnogi odjeknuli na međunarodnoj razini. Stasiuk je dobitnik poljskih i me­ đunarodnih književnih nagrada, prevođen je na sve važnije svjetske jezike. Poznato je da sa suprugom, Monikom Sznajderman, godinama uređuje i vodi nakladničku kuću Czarne. Roman (neki to vide kao putopis, no radi se o specifičnoj, stasiukovskoj mješavini proze, koju ipak doživljavamo i prihvaćamo kao roman, pisan prisnim, gotovo ispo­ vjednim tonom u prvome licu), otpočinje prizorima na kojima se, unutar opustoše­ noga i ruralnog poljskog krajolika, negdje na graničnome prostoru Poljske, Ukrajine i Slovačke, nalaze dvojica prijatelja, od kojih je jedan pripovjedač, a koji se bave čišće­ njem nekadašnje prodavaonice poljoprivrednog dobra. Pripovjedač (nazvat ćemo ga junak, a taj je pak tijesno povezan s autorovom osobom) stvari koje pronalaze u tome dućanu naziva „komunističkom baštinom“. Prisjeća se vremena kada je prvi put bio na tome mjestu, pred istim dućanom koji je tada bio otvoren. Bilo je to 1983. godine, a prizor kojega priziva pred oči djeluje poput kadra iz nekog istočnoeuropskoga fil­ ma – ljudi koji satima stoje u redu čekajući da kombi doveze robu (vremena je onda bilo napretek, kaže autor), i potom senzacionalan dolazak kombija „krem“ boje, koji se vidi iz daljine od dva kilometra, kako se pojavljuje izranjajući iza crkve, vukući za sobom oblak prašine. U vremenima u koja se pripovjedač vraća bogatim sjećanjima kojima je knjiga prožeta, nitko nije imao automobil, a autobus se zaustavljao šest ki­ lometara dalje od samoga sela... Prizor s kombijem odvija se u selu od kojega u knjizi Istok autor otpočinje, i u kojemu na koncu završava dugo lirsko i metafizičko putovanje istočnim predjelima, a ono se ovdje produžuje sve do nepreglednih i pustih prostranstava Rusije, Sibira, Mongolije, Kine i natrag. Cijeli je, opsežan roman, ispisan slobodnim, iskusno od­ mjerenim i ujednačenim poetskim ritmom izmjene reminiscencija i slika, razmišlja­ nja i asocijacija. Moglo bi se kazati da se autor u ovoj knjizi na svojevrstan način za­ pravo bavi vremenom – nije mu cilj samo zaroniti u vrijeme vlastita rođenja i stasa­ vanja, ili u vrijeme koje bilježi mladost i živote njegovih bližih predaka, već mnogo šire i dublje, zanima ga prodrijeti do, takoreći, svih vremena, proputovati, poput ka­ kva poluoblikovanog zametka, kroz memorijsku tubu nekakva neosviještenog, a za­