Nova Istra

244 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Adrian CVITANOVIĆ u stvarnosti ih pokreće samo novac. Jednako je tako s onima koji Mengeleu pružaju utočište. Vruć krumpir koji im svaki čas može dovesti policiju ili, još gore, Mossad pred kuću, žele što prije proslijediti dalje, jasno, uz odgovarajuću naknadu. Pad peronizma u Argentini nagnao je Mengelea da sreću potraži u drugoga juž­ noameričkoga diktatora, Alfreda Stroessnera u Paragvaju. Međutim, nakon Eich­ mannova uhićenja i suđenja u Izraelu, Mengele shvaća da mora posve nestati te bježi u brazilsku prašumu, gdje će provesti ostatak života, izgubivši putem novac, zdravlje i one koji bi mu bili spremni pomoći. Mengele tone u senilnost, sve više gubi dodir sa stvarnošću, posvuda vidi uhode i izdajice, na kraju skončava u nekoj straćari, ovisan o milosti jedne polupismene brazilske spremačice. Život će završiti u rijeci, utopivši se. Mengele je pred kraj života stupio u kontakt sa svojim biološkim sinom, nastoje­ ći nadoknaditi propušteno. Premda nije naišao na očekivan prijem, njegov sin Rolf nikada ga nije odao njemačkim vlastima niti otkrio njegovo boravište. Za to nije ni­ kada odgovarao pred njemačkim sudovima, a obiteljsko poduzeće Mengele legalno je poslovalo sve do početka našega stoljeća. Olivier Guez vješto i suvereno čitatelja vodi kroz južnoameričko putovanje jed­ noga od najvećih zločinaca u povijesti, koji su prošli nekažnjeno. Svijet argentinske nacističke mafije i njihovih pomagača, u kojemu vladaju preuzetnost, nadmenost i sirovost, a novac je jedini pokretač svih protagonista, kao stvoren je za sve prebjege iz Europe koji su sreću odlučili potražiti na južnoameričkome kontinentu. Menge­ le je čovjek, s jedne strane, posvećen svome poslu, pozivu koji je shvaćao uzvišenom dužnošću kojoj se prepuštao s uživanjem, odanošću i krajnjom ozbiljnošću te požr­ tvovnošću. Lišen ljudskih osobina, suosjećanja,„toga ostatka judeokršćanske civili­ zacije“, Mengele je aparat koji radi precizno, neprestano i ubitačno. Židovi za njega nisu ljudi, kao ni Slaveni ili Romi. Ali Mengele nema lijepih riječi ni za svoje suna­ rodnjake, od kojih većinu smatra divljacima i glupanima, nedostojnima uzvišenoga posla koji im je povjeren. Mengeleova samodopadnost, egocentrizam i samoljublje, potkovani gramzivošću i sviknutošću na život na visokoj nozi, lišen fizičkoga rada i kontakta s prosjekom, pukom, upotpunjuje sliku o čovjeku koji živi isključivo za za­ dovoljavanje vlastitih prohtjeva. Prisiljen je tražiti pomoć od ljudi koje bi u„normal­ nim“ uvjetima osobno likvidirao, a našao se u prostačkome svijetu, nedostojnom bilo kakvih viših ciljeva. Mengele jednako prezire peronizam kao i peronističke podanike, paragvajskoga diktatora kao i brazilske najamnike i divljake iz prašume. Njegov se svijet nepovratno srušio i nema mu izlaza. Uhvaćen u stupicu, koprca se iz pukoga nagona za samoodržanjem, preživljavanjem. I tu Guez izvodi fantastičan obrat: čovjek koji je satima stajao na rampi Au­ schwitza pokazujući prstom lijevo ili desno, odlučujući hirom o životu ili smrti sto­ tina tisuća nesretnika, čovjek koji je bešćutno ubijao ljude nastojeći iz njihovih ne­