Nova Istra

243 Adrian CVITANOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI bude otkriven, preko obiteljskih veza domogao se Austrije, a odande „smo ga ispra­ tili“ u Argentinu. Mengele je za sobom ostavio suprugu i dijete, a u Argentini je, uz pomoć bivših nacističkih kompanjona i izdašne financijske pomoći obitelji koja je ostala u Njemačkoj, legalno se baveći svojim predratnim poslom, prodajom poljo­ privrednih strojeva, kanio otpočeti nov život i pripremiti sve za dolazak svojih naj­ milijih. Perónova Argentina je, kako smo napomenuli, srdačno i otvorenih ruku pri­ mala fašističke i nacističke zločince iz svih europskih zemalja, koji su ondje pronašli utočište i nesmetano nastavili živjeti, uglavnom na visokoj nozi, neometani bilo ka­ kvim skrupulama kod svojih domaćina. Josef Mengele, usprkos svemu navedenome, nije bio spreman otkriti svoj pravi identitet i želio je živjeti potajice, izvan krugova u kojima bi mogao biti slučajno prepoznat i otkriven. Međutim, prvi dani ne prolaze kao „podmazani“, Mengele ne uspijeva pronaći kontakt i živi u nekom trošnom ho­ telu te radi na gradilištu kao običan radnik. Nakon nekog vremena sreća mu se ipak osmjehnula i završio je u krugu nacističkih pridošlica koji uživaju svu pomoć argen­ tinskoga režima. Mengele ipak i dalje ne otkriva svoj pravi identitet i nastoji započeti neki legalan posao te početi pristojno zarađivati. Otvorio je krojačnicu, pomažu mu njegovi nacistički pajdaši, a pristiže mu i novac iz domovine, koji mu šalje otac. Ubr­ zo, međutim, doznaje da se supruga želi razvesti od njega. Mengele doživljava neku vrstu psihičkoga sloma, ali otac ga uvjerava kako je to ustvari odlična stvar i predla­ že mu da oženi udovicu svoga starijega pokojnoga brata. Dalje stvari idu svojim tije­ kom: Mengele uspijeva zaraditi novac, u Argentinu stiže udovica njegova brata, za­ počinju zajednički život u uglednoj četvrti i sve izgleda najbolje u najboljem od svih mogućih svjetova. Mengele je profinjen čovjek, samozatajan, distanciran, ali i ugla­ đen, obrazovan, čita Heideggera i Fichtea, sluša klasičnu glazbu i govori odmjereno te mu je svaka na mjestu. Prilike u domovini se, međutim, mijenjaju, pokreću se istrage o nacističkim zlo­ čincima koji su izbjegli suđenja, a i Mengeleovo se ime pojavljuje na tim popisima. Život u raju za nj se pretvara u pakao, prisiljen je bježati i do kraja života više neće pronaći mir. Guez savršeno opisuje Mengeleovu psihu, otkrivajući ga kao skorojevi­ ća kojem je stalo isključivo do vlastite kože i života na visokoj nozi. Svi njegovi naci­ stički argentinski prijatelji nisu mu ni do koljena, prezire njihovu sirovost i činjeni­ cu da ne shvaćaju veličinu projekta uništenja europskih Židova i pravu bit njegova posla. Čovjek koji je odlučivao o životu i smrti tolikih ljudi, a život je posvetio mo­ gućnostima za što jednostavnije i brojnije rađanje arijskih potomaka, nikako se ne uklapa u društvo bivših niže rangiranih potrčkala i glupana koji nisu bili svjesni „ve­ ličine“ istinskih Hitlerovih zamisli. Međutim, Mengeleu su i ti glupani itekako po­ trebni kako bi zametnuo svoj trag i pričekao dok se prašina ne slegne. Mreža njego­ vih pomoćnika sastoji se od ljudi koji se diče nacističkom ideologijom i odanošću, a