Nova Istra

238 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Adrian CVITANOVIĆ Njemačke Demokratske Republike, čuvare novoga poslijeratnoga istočnoga carstva. Berlin je grad podijeljen između dva bloka, dva svijeta, a mlada trojka smjesta se za­ putila u njegov istočni dio i sudarila sa stvarnošću. Ozračje posvemašnjega nepovje­ renja, sumnjičavosti, straha, siromaštva, opće zapuštenosti koja upada u oči smjesta po prekoračenju brklje koja je dijelila „slobodni“ od„drugoga svijeta“. Grad koji u svo­ jemu zapadnome dijelu postaje svojevrsnom radionicom za arhitekte iz svih krajeva svijeta, koji ondje iskušavaju nove ideje na plodnome tlu, u istočnoj inačici predstav­ lja hrpu ruševina među kojima žive ljudi „s tugom u očima“. García Márquez na sva­ kom koraku osjeća prisutnost nevidljive ruke koja upravlja životima svojih nesretnih podanika, na čijim licima ni u jednom trenu nije vidio osmijeh.„Užas. Ovo je grozna zemlja“, jedini je komentar Jacqueline nakon susreta s istočnonjemačkom svakodne­ vicom. Autor, međutim, jednoga dana odlučuje okušati sreću i pronaći ljude koji bi iskreno mogli podijeliti dojmove i iskustva života u zemlji „narodne demokracije“. Posvemašnji strah od denuncijacije, prisustvo mnoštva uhoda državnoga sigurno­ snoga aparata sprječava bilo kakav oblik komunikacije sa strancem, čija je upadljivost (ne zaboravimo to da je autor podrijetlom iz Latinske Amerike, a cijelo je vrijeme na glavi nosio velik šešir) više nego očevidna. Nazočnost sovjetskih vojnika na svakom koraku djeluje zastrašujuće, mladi ljudi, studenti svjesni su da zemljom vladaju ljudi bez kičme, spremni na bilo što samo da ostanu na položajima. Hitler je ionako bio istrijebio sve poštene komuniste, ono što je ostalo talog je s dna kotla... Sljedeća postaja na putu bio je Prag. Putovanje nastavljaju samo Franco i autor, a promijenili su i prijevozno sredstvo – sada je to bio vlak. Iskustva iz Češke posve su suprotna onima iz Berlina. Márquez hvali češku susretljivost, ističe čistoću gra­ da, uslužnost, dobrohotnost praških stanovnika. Prag se već polako pretvarao u ono što će postati četrdesetak godina kasnije, turista na Karlovome mostu je i tada bilo, a García Márquez češku prijestolnicu vidi kao socijalističku inačicu bilo kojeg ka­ pitalističkoga velegrada. Dojmovi iz Češke uglavnom su pozitivni; autor tu zemlju vidi kao potpunu suprotnost Istočnoj Njemačkoj. Poljska je odredište u kojemu au­ tor ostaje sam, jer njegov suputnik u konzulatu nije mogao opravdati svoje putova­ nje i ishoditi boravišnu vizu. Zemlja i ljudi na pisca opet ostavljaju posve drugačiji dojam, osjeća silnu netrpeljivost prema Rusima, koji su trinaest godina ranije čekali da Hitlerovi koljači sravne poljsku prijestolnicu sa zemljom i istrijebe što je moguće više ljudi, kako bi poslije sami imali manje posla. Poljaci su ljudi koji silno vole čita­ ti, suzdržani su i nepovjerljivi prema strancima, ali kada se otvore, iz njih poput lave kulja zatomljena strast. Varšava je suprotnost Krakovu, koji autor vidi kao leglo naci­ onalizma, starih poljskih vrijednosti, tradicionalizma i klera. Pisac stječe dojam kako neki Poljaci komunisti nemaju nikakav problem s tim da nedjeljom odlaze u crkvu, a istodobno žive komunističku utopiju. Osjeća se golemo povjerenje naroda prema