Nova Istra

235 Božidar ALAJBEGOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Roman kao da se pretvara u mozaično katalogiziranje fragmentarnih zapisa ko­ jima se oživljava vrijeme kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih te ondašnja stvarnost, koja još izvornije i uvjerljivije „oživljava“ kad majčinim zapisima pripovjedačica pridruži citate iz ondašnjega tiska, top-liste popularnih pjesama i njihove stihove, kulinarske recepte, sažetke fabula tada popularnih filmova, i slično. Mjesto u rukopisu pojedini predmet, osoba iz javnoga života prošloga vremena, film, pjesma, događaj... osvajaju kao „proizvod“ asocijativnog procesa. Prisjetivši se, primjerice, prvoga očevog „fiće“, pripovjedačica opisuje prvu obiteljsku vožnju njime, kada su se vozili pored šume, a pogled na šumu, pak, naratoricu podsjeća na branje gljiva, što opet vodi prisjećanju na pripremanje gljiva za večeru, na izgled kuhinje itd…Nizanjem asocijacija ostva­ reno je gusto „tkanje“ životnoga tkiva i autentičan prikaz minulog vremena. Osim što je izvorište reminiscencija o duhu vremena i oslikavanje majčine osob­ nosti (njezinim komentarima o drugim ljudima i osobnostima, primjerice o ocu i ujaku), dnevnik je u funkciji retrospekcije kada je posrijedi odrastanje pripovjedačice. Tako čitamo o njezinim prvim gimnazijiskim književnim pokušajima pri uređivanju školskih zidnih novina i pisanju tekstova za njih, sa čim je, pak, povezano buđenje buntovništva izazvano spoznajom o nepouzdanosti odraslih, koji se ne drže obeća­ nja, ali i pod utjecajem rastuće njezine ljubavi prema rock-glazbi. Kao u dosadašnjim autoričinim knjigama, u novome romanu referencijalni i ci­ tatni sloj jako su važni: dočaravaju duh vremena i doprinose karakterizaciji prota­ gonistkinje. Riječ je o autorici očito formiranoj pod utjecajem filma, rock-glazbe i književnosti, koji su mediji oblikovali njezin pogled na svijet, osjećajnost i psihološ­ ko-emocionalni habitus, a u autobiografskome rukopisu logično je i očekivano snaž­ no prisustvo tih utjecaja koje kritički razmjerno lako prepozajemo. Citati, tekstovi rock-pjesama, reklama, filmske fabule i dr., jugoslavensko socijalističko, zapravo ko­ munističko, društvo 1960-ih ipak pokazuju slobodnijim u odnosu na druge zemlje i njihova društva – iza „željezne zavjese“. Zapadni proizvodi pop-kulture u bivšu su državu stizali razmjerno slobodnije i ipak brže, što je činilo stanovitu razliku i osvje­ šćivalo ljude o životu u kapitalističkim zemljama „slobodnoga svijeta“. U majčinu dnevniku također su prisutni književni citati, a junakinja i svoga oca prikazuje kao velikoga ljubitelja čitanja, što sve dokazuje značenje roditeljskog utjecaja na buduće naratoričino spisateljsko, prevodilačko i uredničko djelovanje. Međutim, postupno (otprilike na sredini knjige) majčini zapisi postaju sve šturiji i prorjeđuju se. Protagonistkinja uskoro otkriva da je razlog tomu u majčinoj bolesti – raku, pa nadalje knjigu u sve većoj mjeri ispunjava refleksija pripovjedačice, njezi­ no bilježenje sjećanja kojima majčini dnevnički zapisi više nisu predloškom. Riječ je o svojevrsnu procesu spisateljskog „osamostaljenja“, novoga iskoraka u zrelost, pota­ knuta majčinom bolesti.

RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=