Nova Istra

231 Vladimir TOMAŠ „KOD MARULA“ 2018. Predviđam te... Sve svoje praznine pretočila si u moje stihove, koje i sada skrivam od tebe, (znam da bi se zabrinula, a tvoje tužno lice više ne želim gledati) svoje tjeskobe izjednačila s mojim tijelom, zatišjem u mojim slabim žilama... Ti si moja poezija, težnja za smislom, vjera u život udaljen od nas, utjeha kada me svi razlome, kada me boli i kada umirem, kada otežalo izrastam u tvojim kostima...