Nova Istra

228 „KOD MARULA“ 2018. Vladimir TOMAŠ NOĆNA GIBANJA U zadnje se vrijeme često budim noću. Otrujem crnilo za nova jutra. Razapnem se i mirno sačekam da sve kosti otkažu. Tada i zidove doživljavam kao meso, sivila kao pušačka pluća, predmete kao utvare... Okrenem tijelo, sklopim noge, pogledam udesno i osjetim odbijanje. Kaos u sekundi, apokalipsu u šaci, krv u noktima. Meni sve životinjsko postaje ljudsko , čak i zrak ima težinu, nagon za propadanjem, odmorom.