Nova Istra

222 „KOD MARULA“ 2018. Lara MANDLI NEPRISTOJNA danas, u našem kafiću, i bez pitanja, neka nova mala plava donijela je makijato – s toplim, bez pjene opsovala sam u bradu – jebemu – kad sam šećer sipala u pepeljaru pa pita: jel meni nešto kažeš? reko': ništa, ništa. vani je vruće a u sebi psujem i nabrajam i vrištim: jebala vas pristojnost, bonton i ponašaj-se-ko-dama savjeti jebale vas kutije, etikete i naljepnice koje toliko volite lijepiti na čela (i sebi i drugima) jebale vas podjele na lijeve i desne, crvene i plave, vaše i naše ma jebala vas ta vaša crno-bijela stvarnost, nismo šahovske figure a nismo ni topovsko meso pa da ginemo za nečije tuđe ideale jebale vas i uzvišene ideje i ideali. koliko vam ih plaćaju kad ste toliko zagrizli? možda će zbog njih neki propali student prava sjekirom zaklati 2 starice pa će mu psihološki profil naši nadljudi i diplomirani znalci čitati iz očiju. pa dobro, jebemu, hoćete li ikad shvatiti da niste sveznajući pripovjedači nečijih tuđih priča? a i to vaše guranje nosova u tuđe poslove, onako usput rečeno, isto mi nadiže tlak. jebale vas lažne obrve, lažne isprike, lažni osmjesi i suze, lažna lica jebalo vas ono vaše „kako si?“ preko kurca, čisto da pitate nešto. i prazni razgovori jebale vas frustracije i liječenje edipovih, elektrinih i inih kompleksa na društvenim mrežama. jebali vas snovi – i ostvareni i neostvareni, i mogući i nemogući – svi su oni zlo i šovinizma i nacionalizma i svakog drugog -izma mi je već puna kapa