Nova Istra

214 „KOD MARULA“ 2018. Lara MANDLI PSETO KOJEMNIKAD NISTE ZAPAMTILI IME jučer sam vidjela onog psa kojeg ste uvijek tukli novinama, po ušima boji se automobila i reži na ruke: prijateljske tople žute ruke vidjela sam ga, gospođo. samog i ostarjelog podvijena repa sklupčanog u kutu napuštenog skladišta. bez imena bez ogrlice bez glasa onog psa kojeg ste toliko voljeli tući (ni ime mu niste zapamtili), od kojeg ste očekivali zahvalnost za gostoprimstvo i komadiće kostiju još uvijek se boji, gospođo. a mene niste tukli. nikad me niste tukli ni novinama ni remenom ni rukama.