Nova Istra

212 Lara MANDLI JEDAN OD ONIH DANA danas se odbijam prepustiti suncu velikim brzih koracima koračam ulicama i gotovo padam prelazeći most pa skupljam šake, spremna na okršaj s vrelim zrakom voljela sam te, grade, tvoju sezonsku užurbanost pjesmu valova zadimljene kafiće i mračne ulice voljela sam, najviše od svega voljela sam, grade, sigurnost kako si dopuštao da pobjegnem u buku da se stopim s masom i, možda, ostanem zamrznuta u nekom kineskom fotoaparatu kako si me grlio zidovima da me zaštitiš od bure noćas je oluja na obalu donijela mrtve ribe smrad će preplaviti Poluotok tijela će se raspasti ili će ih pojesti gladni galebovi spoticat ćemo se o njihove kosture jedan je od onih dana umorna sam od ispucalog betona i pukotina na zidovima tvoje me uske ulice guše, jedva hvatam zrak između dva vriska umorna sam od jecaja i udaraca prigušenih zatvorenim vratima umorna sam, grade, od smrada poluraspadnutog mesa trudim se sjetiti zašto sam te voljela onih noći kad sam se bacala u zagrljaj tvojoj tami jutara kad sam upijala svaku zraku sunca i smijala se busevima koji kasne