Nova Istra

207 Marta DŽAJA „KOD MARULA“ 2018. NOSTALGIJA Kroz napuklo korito u bašči odmiče sjećanje na moga djeda. Naborao se početak sve do kraja. Mom didi su ruke bile k’o vulkani, hladni i tvrdi reljefi. U zalogaju vremena obrazi mu se još ne stigoše nabrati kao vreće. Odmiče jedno pa drugo selo od mene, u bezdjedovskom svijetu, spuštaju se dalje, dolje, Donji Andrijevci. U daljinu struže, klizi, Strizivojna. U bezdjedovskom svijetu smrt razmazuje tkivo života do nevidljivosti. A prije, a ranije, a nekad, a jednom, u šumi, u sjeni, u sjeti, nazirao se dida Ilija.