Nova Istra

206 Marta DŽAJA PAS ME IZVEO U JUTRO Danas sam se probudila prije vjetra. Jutro mi je zaškripalo u pedalama. Vijesti su mi se zgužvale u uhu. Datum mi se zalijepio u misao. Sunce je već vani – ciklus, na Diklu se pretvorim u krošnju. Promijenila sam brzinu – bicikla pa pokreta pa misli, dan je planeta na kojem živimo! 22. 4. uvijek se zacrvenim u ime svijeta, ispričavam joj se jutrom perem zube u polumraku srama, nepopijenu vodu izlijevam u matičnjak, odlažem vrećicu od bučinih sjemenki u veliku žutu vreću i nije mi lakše. Dugo gledam u sliku Plave rupe u Belizeu, oko mene trče ozeloti, margaje i pume, zrak miriše na kokos i plavetnilo. Znamo li ikada gdje smo? Mjesec dana smo proljeće, posvuda miriše trava(nj), danas mislimo o svijetu koji nas drži! O koraljnim grebenima, o mirisu mente, o stručcima šparoga. Sub umbra floreo. Sub umbra floreo.