Nova Istra

204 „KOD MARULA“ 2018. Hrvoje BAZINA – Poginem li na ovoj cesti, okružen bijesnom masom, sjedeći u ovoj luksuznoj kanti, negdje ću ozgara reći babinom Bogu da dokine slobodu pederima, a ciganima svjetlost i vodu, jer ovo što čine mojoj ličnoj unitarnoj svijesti ugrožava utilitarno izdavanje narodnih para hrvatskih i meni davanje. Ne pitajte me onda što me čini nesretnim, kad znate što me činilo sretnim! /Onda će život biti nekad. Nekad ću dati graditi, i izgraditi, ljetnikovac baš onakav nalik Kozjarčevoj kući. Jer, što će nama pijani Đuka govoriti što da sačuvamo, kad je i on sam svoju kuću raspio i propio. Sruši je. Ne vrijedi ničemu. Ja ću na crveno, pa crno, i ‘ko ga jebe. Nekad se jebanje zvalo ljubav, znaš. Ja, ja ću nekad nama kupiti veliki brod, i jebe mi se živo za barkicu Pjotra Hektoroviča, neke tamo vajgačke pijane budale. – Ako me babin Bog ne posluša, unijet ću razdor u njegove razdore, bogami, potplatit ću i stotinu anđela ako treba, samo da dokinem i tog Boga, pa onda i one pedere i, je li, sve šta uz to ide. Još me nisu pognuli. A i neka ih, kad vidim njih kako marširaju, zamolim druga Našmana da sklopi one ruke još jednom i onako pederski kaže da imamo Hrvatsku. Čujem, neki su konstatirali da i to neko mora platit. Jebe mi se, ionako služim iz tuđih žepova. /Zbog koga ti sa mnom vodiš ovaj razgovor? Nemoj se ljutiti, ali ne mogu ovo više slušati. Da će barem biti na radiju, nego ni to. Ma, da barem netko presluškuje. Ništa. – Ako prestane ovaj govor, jezik će postajati sve deblji i deblji. Netko bi mogao pomisliti da mi je glava trudna, ili da sam jeo puno vokabulara. Strogo logički gledano, najdeblji jezik na svijetu je onaj koji ne stane u usta, pa se vražji izbelji u tuđu guzicu. Strogo statistički gledano, najdeblju guzicu imaju oni čiju najdeblju guzicu liže najviše najdebljih jezičnih idioma. Pa ti vidi. Ili jednostavno zatvori oči. Guzica će ionako biti polizana. /Zbog koga ti sa mnom vodiš ovaj razgovor? Nemoj se ljutiti, ali...