Nova Istra

199 Hrvoje BAZINA „KOD MARULA“ 2018. 1. predstoji samo smrt. onda ćemo vidjeti vrijednost težine. i težinu vrijednosti. u boj idu vrli junaci, a konjica laka izgara i lete šljemi i probada ratnika kob, a drugome vijenac prinosi. odigrava se duh. rubom zgrade ostaju ptice da padnu kao posljednja kiša ideala. 2. jedna je ćelava curica svoje bose tabane ohladila bolničkim pločicama. uzela je krpenu lutku. podsjetila je na ženu kojoj su jednom u tromjesečju, za mladog podneva, pretakali krv. kad je umrla, osjećala se kao posuda kroz koju prolazi život. s ovom je mišlju skočila na zeleni stol. nazirala je dlakave prste i klonula u san. uzeli su joj lutku, jer nije sterilna. eno ih, plaču. budale se prepiru. činilo se kako će trajati još malo. curica je postala – humus. umrla je kao posuda kroz koju prolazi život.