Nova Istra

182 PATNJA Davor ŠALAT ljubavi, već razmišljanje o čovjekovu položaju u svijetu i kozmosu, o riječima koje se bore za smisao i dostojanstvo u uvjetima „sjene križa“, mogli bismo reći i „sjene smr­ ti“, koja sve intenzivnije prekriva svako postojanje. U zbirci Rana iz 1996. riječ je o svojevrsnoj tematskoj i intonativnoj rekapitulaciji Golobova pjesništva. Događa se posvemašnje sljubljivanje ljubavnoga i refleksivnoga modusa jer se na temelju feno­ mena ljubavi promatraju krajnje dimenzije ljudskoga života i obrnuto. Refleksivnost se, dakle, gotovo uopće ne pojavljuje, neovisno o razmatranju sudbine dvoje nekadaš­ njih ili sadašnjih ljubavnika, kao što se to ipak događalo u knjizi Sjena križa . No, i njihova prošla i sadašnja ljubav u najvećoj je mjeri očišćena od sentimentalizma te se najčešće – rekapitulacijskim i retrospektivnim pogledom – kroz ljubav zapravo go­ neta patnička ljudska sudbina, osuđena na ontološku nemogućnost potpune ljubavi, na „osamljenost u dvoje“, na zlokobne znakove vremena koje na kraju raspe svako po­ stojanje. Golobove pjesme u diskursu patnje unutar refleksivnoga modusa majstor­ ski evociraju atmosferu ljepote i prolaznosti, ljubavi i raskida, pjesme i tišine, ranih životnih zanosa i kasnoga smiraja i gorčine, čovjekova izrečenog identiteta i neizre­ čenih stvarnosti koje ga prate kao dugačke i mračne sjene. To su pjesme dostojan­ stvena, egzistencijalistički intonirana ustrajavanja u životu, u sjećanju na ljubav i još aktualnoj težnji prema njoj, u primjećivanju tragične ljepote svijeta koji nepovratno hlapi u samome subjektu.