Nova Istra

177 Davor ŠALAT PATNJA Zvonimir Golob, 1927. – 1991. ( izvor: fenix-magazin.de ) nema nikakvih motivskih naznaka rata koji se tada zbiva) i otkriti svoje osjećaje tek bliskom prijatelju ili voljenoj osobi koja može biti stvarna ili imaginarna. To je uveli­ ke ispovjedna lirika, naglašene afektivne funkcije te vrlo tradicionalne i stereotipizi­ rane motivike i frazeologije svojstvene mladim pjesničkim početnicima. U skladu s tim je i slika patnje u tim pjesmama. Ona se očituje na psihološkoj razini, a uvjetova­ na je samoćom, neostvarenošću i hipertrofiranom osjećajnošću mladoga čovjeka koji je izašao iz zaštićenosti djeteta i njegove veće prisnosti s kozmičkom cjelovitošću, a još nije ušao u one osobne i društvene odnose karakteristične za posve odraslog čo­ vjeka. Zato se patnja javlja kao gubljenje jedinstva s prirodom, a neukorijenjenost u čvršće životne odnose kao tipično mladenačka čežnja za idealiziranom ljubavlju te razočaranje zbog sasvim drugačije stvarnosti. Takvom bolećivom osjećaju patnje odgovara i romantičarsko-tradicionalistički poetski stil, čime se patnja na neki na­ čin želi estetizirati, odnosno umjetnički sublimirati. Druga Golobova knjiga uvelike je zrelija od prve, donekle joj je slična samo versifikacijski i formalno, no intonativ­ no, tematski i motivski znatno je drugačija. Očit je, naime, utjecaj mračnih tonova, disonancija, motiva koji metaforički, ali nedvojbeno upućuju na strašna ratna zbiva­ nja; ljubav se gotovo i ne spominje, a prevladava egzistencijalna i psihološka tjesko­ ba. To su pjesme zlokobnijeg ugođaja, koje preuzimaju nešto od atmosfere i izraza ekspresionističke poezije, ali se – u naglašavanju iracionalnih psihičkih slojeva, kao i aluzijama na zatrovanu društvenu situaciju – naslućuje i put prema nadrealističkoj