Nova Istra

176 PATNJA Davor ŠALAT mjeri može rekonstruirati značenjsko ustrojstvo Golobova pjesničkog svijeta. No, njegov odnos prema patnji nipošto nije bio istovrstan za cijelog njegova opusa koji je nastajao tijekom nešto dulje od pola stoljeća; niti je patnja bila jednako konstitu­ tivna za njegov poetski svijet u različitim razdobljima i jednako prisutna u njemu, niti se predodžba o njoj može valjano opisati samo na neki općenit, za cijeli opus vrijedeći način. Kako bismo, dakle, vidjeli načine Golobova govora o patnji, njihovu konkretizaciju, bilo bi dobro promotriti i raznolike poetske modele, odnosno po­ etičke moduse koji su karakteristični za pojedina pjesnikova razdoblja. Premda se Golob danas, osobito u široj publici, u prvome redu doživljava kao ekskluzivan pje­ snik ljubavi, ponekad čak i sentimentalizma, kad se pozornije promotri razvoj nje­ gova opusa, jasno je da je poetički spektar znatno širi. Čini mi se da je moguće razaznati pet temeljnih poetičkih modusa Golobove po­ ezije: mladenačko-tradicionalistički, nadrealistički, elegijsko-socijalni, ljubavno-in­ timistički, šansonijerski i par excellence refleksivni. Ti se modusi, međutim, često ne pojavljuju u nekom„čistom“ obliku, već je najčešće jedan od njih poetička dominan­ ta u pojedinom dijelu Golobova pjesničkog stvaralaštva, za razliku od drugih koji su tada periferni. Tipologizacija poetičkih modusa ovdje, doduše, nije dosljedno prove­ dena prema istome kriteriju, već prema nekoliko njih (tematski, kronološki, intona­ tivni, formalni, funkcionalni), no rekao bih da spomenute poetičke odrednice i nazivi najbolje odgovaraju stvarnome sadržaju Golobovih pjesama pojedinog razdoblja ili poetičkog modusa. Ti modusi imaju svoju dijakronijsku i sinkronijsku dimenziju. S jedne, naime, strane susljeđuju i smjenjuju jedan drugoga u pojedinim Golobovim zbirkama pjesama, no, s druge, pojavljuju se i simultano, odnosno u pojedinim se zbirkama, ciklusima ili pjesmama najčešće može utvrditi koji od tih modusa domi­ nira, a koji su drugi istodobno prisutni. Unutar tih modusa treba promatrati i Golo­ bove diskurse patnje, ako pod pojmom diskursa, kako je to definirano u Hrvatskome leksikonu , shvatimo „svaki izričaj veći od rečenice ili jednak njoj promatran sa staja­ lišta povezanosti svojih elemenata, svoje organizacije“, a u strogo literarnom smislu, kao„osmišljeno povezivanje raznih refleksija svijesti u cjelovit književni tekst koji se ostvaruje kroz dijalog između pisca i čitatelja“. Sasvim pojednostavljeno, diskurs se ovdje doživljava kao poetski način na koji se govori o patnji, a to„kako“ nekog teksta može se odnositi na sve njegove književne i stilske razine. Kako rekoh, prvi Golobov poetički modus bio je mladenačko-tradicionalistički , karakterističan za njegove prve dvije zbirke, Osjetljivo srdce iz 1945. i Okovane oči iz 1946. godine, a takav je i tadašnji Golobov diskurs patnje. U prvoj od tih dviju knji­ ga Golob se potpuno oslanja na pjesničku tradiciju hrvatske moderne i međuratnog intimizma. U predmetno-tematskome sloju dominantan je mladi lirski subjekt koji se u svojoj intimističkoj, bolećivoj osjećajnosti nastoji sakriti od svijeta (primjerice,