Nova Istra

170 PATNJA Mario SOŠIĆ 1. Moje se strukturno-analitičko polazište temelji najprije na tome kako uz individu­ alna psihosocijalna stanja postoji i ono kolektivno , najviše uvjetovano (ne)ostvare­ nim očekivanjima i pozicijom pojedinih društvenih skupina u danim društvenim okolnostima. Ta je okolnost, u našemu slučaju, tranzicijsko i posttranzicijsko raz­ doblje u Hrvatskoj, koje se još uvijek oblikuje prema nekom ciljanom konsolidira­ nom stanju. Točnije, tranzicija je proces prijelaza iz jednostranačja i totalitarizma u višestranačje i izbornu parlamentarnu demokraciju, zatim prijelaz društveno di­ rigiranoga i zatvorenoga gospodarstva u otvoreno tržišno gospodarstvo i privat­ ni vlasnički odnos te, konačno, izlazak iz složene unitarne u suverenu samostalnu hrvatsku državu. Uz ustavne, institucionalne i zakonodavne promjene, koje su već ostvarene većinom na demokratskim izborima i potom u Parlamentu, u društvenoj se zajednici nužno pokreću i nova duhovna, ideološka i svjetonazorska stremljenja, kojima se želi poduprijeti i učvrstiti novouspostavljen poredak, kao i oblikovati novi netotalitarni vrijednosni okvir, različit, pa često i suprotan, staromu režimu ( anci- en régime ), njegovim identitetskim i simboličkim idealima te obrascima ponašanja. Kako se u otvorenom, demokratskom društvu ne mogu normirati isključivo po­ željni obrasci pojedinačnog i skupnoga vrijednosnog izbora, kao ni onaj vezan za način vrjednovanja „staroga režima“ te onaj kojim se promišlja budući demokratski razvoj i novo društveno stanje, u takvom društvu, dakle i hrvatskom, dolazi do pri­ lično diferenciranih, ali i suprotnih, pojedinačnih i kolektivnih ocjena, štoviše, i do­ življaja i osjećaja, hrvatske društvene stvarnosti. Ipak i unatoč tomu, proces prilagodbe, kad je riječ o prihvaćanju raznih ustavno- pravnih institucionalnih promjena, uključivo i one u sferi transformacije gospodar­ stva, odvija se razmjerno brzo i bez većih društvenih sukoba. (Ovdje oružanu pobu­ nu i agresiju ostavljam po strani.) Ali, promjene u vrijednosnoj sferi, ili kako bi politolozi rekli, proces konsolida­ cije demokracije na trećoj i četvrtoj procesnoj razini (W. Merkel), to jest na razini političkoga ponašanja neformalnih političkih aktera (veto akteri) i na razini izgrad­ nje državljanske kulture idu polako i sporo, a često i s obilježjima oštrih i opasnih konfliktnih stanja, nerijetko i sa značajkama društvene netrpeljivosti, mržnje, pa i nijekanja samoga demokratskog puta, zanemarujući demokratska dostignuća više­ stranačja, gospodarskog razvoja i državne suverenosti, a istovremeno zaboravljajući i niječući svu nehumanost, stagnaciju i potvrđenu povijesnu devijaciju totalitarnog komunističkoga režima. Uz to, a u vezi s temom patnje, valja ovdje naznačiti teorijsku postavku: kako do­ življaj društvene stvarnosti nije primarno uvjetovan samo njezinim trenutnim, pozi­