Nova Istra

165 Sanjin SOREL PATNJA čavanje negativnih socijalnih iskustava i sve intenzivnije približavanje dvaju rodnih iskustava pisanja. Naravno, Vesna Parun doživjet će discipliniranje glasa, s druge strane, u Zorama i vihorima (1947.). I opet „pedagoško-pogromaški“ način uspostav­ ljanja poretka patrijarhata, koji je bio tek jedan od ciljeva Marina Franičevića, čak ne i najvažniji. Niti AFŽ nije puno pomogao u ponovnoj afirmaciji negacije, a time i ženske društvene patnje jer je i sama sve više postajala pomoćnom organizacijom Partije. Individualizam je u početnim godinama Jugoslavije bio misaona imenica, a Vesna Parun je „kukuriknula“ prije vremena. Njezina „tendencioznost“ ogledala se i, prema Franičeviću, u naglašenu pacifizma, dekadentnosti te feminističkoj ideji rodne jednakopravnosti. Paternalistički je njegov nastup u članku„O nekim negativnim po­ javama u savremenoj poeziji (povodom jedne dekadentne knjige stihova)“. Autorica ne monumentalizira ratnu prošlost, ali se na nju referira; ne sakralizira ratne žrtve; iako apostrofira ratnu tjeskobu. Njezina liričnost otklanja se od ideološkoga prosvje­ titeljstva kakav zastupa normativni socrealizam, ali govori o individualnoj etici. To su temeljni postulati Franičevićeve politički intonirane dogme, koja Paruničino pje­ sništvo dekonstruira. Tu zapravo i ima pravo. 13 Emocije u ženskome pjesništvu – opet smo vidjeli u Zorama i vihorima – ponov­ no u kritici toliko proskribirane i neshvaćene, od kojih je valjda tek njihova autorica izuzeta na stranicama Krugova , neka su vrsta pisanja vlastitim mlijekom – poznata je feministička krilatica – kreativne neposlušnosti koja obespravljenim članovima neke zajednice osigurava osjećaj sigurnosti. Rodna, kulturna intimnost 14 jest emocija, vla­ stito tijelo. Ženski subjekt, feministička će kritika reći, utjelovljeni je subjekt. Emo­ cijama, nerazdruživim od materijalnosti tijela, posreduje se svijet. Identificiranjem, kretanjem/pokretom – efekt površine (kože kao granice tijela) ili materijalizacija ( Judith Butler) učinak je i razdvajanja i spajanja. Granica se jednako tako odnosi na zajednice, na društva. Emocije utječu na razliku između vanjskoga i unutarnjega. Ili, ono što Judith Butler govori o paradoksu podčinjavanja kao obliku moći – ne samo podčinjavanje uvjetovano izvanjskim pritiscima nego i pri formiranju subjekta, priti­ sak koji određuje unutrašnju egzistenciju i želje. Podčinjavanjem se podređuje druš­ tvu i postaje – subjektom 15 . Čin podčinjavanja i ponašanja uvjetovanoga njime tako je i oblik odgovora društvenoj patnji, gdje se hegelovski razumijevan odnos gospo­ dara i roba često zna mijenjati. 13 Sorel Sanjin, Kidipin glas , nav. dj., str. 159. 14 Majkl Hercfeld (Michael Herzfeld), Kulturna intimnost , Biblioteka XX. vek, Beograd, 2004., str. 20-21. 15 Judith Butler, The Psychic Life of Power: Theories in Subjection, Stanford , Stanford University Press, 1997., str. 1-2.