Nova Istra

164 PATNJA Sanjin SOREL gleda produženje svoga života.“ 11 Vinko Nikolić će, pak, u pogovoru knjizi reći kako je njegova uloga bila profesorska i prikupljačka, dok je Sidi bila namijenjena uloga estetskoga odabira. Vidljivo je da Sida shvaća ulogu žene u patrijarhatu i da ga pri­ hvaća. Radikalnost veze roda i nacionalizma te će se godine ostvariti u traumatično­ me iskustvu, koje je i u svojim pojedinačnim varijantama uspostavljalo vezu između kulture i bogoštovlja – ministarstvo koje se bavilo cjelokupnom kulturom u NDH zvalo se Ministarstvo bogoštovlja i nastave. A znamo, državni ideološki aparati odre­ đuju vrijednosti. A za to vrijeme, prvi glas Radio Zagreba, Božena Begović pjeva: Travanj 1941. Šutimo. Vrijeme nam struji jezivim dahom kroz kosu i kao da donosi vonj divlje, krvoločne zvijeri. Na sve se boje u sobi nevidljivi pepeo prosu, iz sjene netko vreba i dahće i ludo se ceri. Šutimo. Ulicom jure teški vojni kamioni. Zadrhće kuća cijela. Mučnina gorka nas guši. Kao da zrakom plovi, soba se nekud miče, pod se ljulja i tone i s nama u ponor se ruši. Putuje vojska, ide s tuđincem rame uz rame. Bratska će krv da padne u nepopravljivom činu, zastava naša će pasti na dno krvave jame, nad kojom tuđin se ruga zaklanom domaćem sinu. Pogledi nam se sretnu. Znamo sve što će biti. Zjenice naše pale vidovita predviđenja. Slomljenim smiješkom si reko usred beznadne noći: „Sada dolazi vrijeme smrti i poniženja.“ Pjesma je sinteza, društvena kritika utemeljena na fenomenologiji negativnih so­ cijalnih iskustava 12 koja u optjecaj uvodi ne samo žensku patnju, nego je čini univer­ zalnim toposom , bez rodne kontekstualizacije. Tom će pjesmom započeti izjedna­ 11 Sida Košutić,„Predgovor“, u: Hrvatska majka u pjesmi , Hrvatski ženski list, Zagreb, 1941. 12 Emmanuel Renault,„A Critical Theory of Social Suffering“, Critical Horizons , 11. 2. 2010., str. 230.