Nova Istra

163 Sanjin SOREL PATNJA zakonski kodificirana i u suprotnosti s humanizmom: inkvizicija, robovlasništvo, koncentracijski logori, ekonomsko ropstvo itd. te, naravno – patrijarhat. Empatija i solidarnost nužni su za prevladavanje društvene patnje isključenih iz različitih ti­ pova društvenih praksi. Prisutnost socijalne patnje izazvane patrijarhalnim isključi­ vanjem znači da postoji društvo s negativnim iskustvima koje, očito, uvjetuju uzusi, norme, zakoni. Bilo da se pjesnikinje nisu registrirale u aktualnim povijestima književnosti ili da im se pridavala uloga rubnih, izvanmodelskih ili nesustavljivih poetika, odnosno da su u enciklopedijama, leksikonima i sl. statistički podzastupljene, uvijek je riječ o dvama uzrocima toga rodnog isključivanja – prvi i najvažniji jest, rečeno je već, patrijarhalni model društvenoga organiziranja tijekom stoljećā koji je ženama one­ mogućavao pravo na javni glas te stoga nije ni bilo moguće govoriti o značajnijim umjetnicama, odnosno književnicama sve do početka 20. stoljeća, a drugi je razlog taj što i kada su se književnice pojavile, odmah su uspoređivane sa stoljećima usvaja­ nom pjesničkom, muškom tradicijom. Različiti su pojmovi kojima se opisivalo rod­ no pjesništvo – „feminilnost, impresionistička osjetljivost, lirika srca, esencijalizam, konfesijska subjektivnost, sentimentalizam, pathos , bol i društvena patnja, subjekt kao neodvojivi dio prirode – sve su to toposi koji u sebi ne bi smjeli u, na ovaj način razumijevanome segmentu hrvatskoga pjesništva, biti vrijednosnom odrednicom. Pa ipak, ti elementi jednostavno jesu, konstitutivni su, uspostavljani dugotrajnom tra­ dicijom i dijelom nose razliku.“ 9 Primjera obuzdavanja žena i pjesnikinja u lirici ima puno. Jedan od očitijih nači­ na discipliniranja jest svođenje žena na ulogu Majke. Vinko Nikolić i Sida Košutić 1941. godine, nagovještavajući rodnu politiku NDH, objavljuju izbor iz hrvatsko­ ga pjesništva o temi roditeljice, naslovom Hrvatska majka u pjesmi . Među pedesetak autora, samo su četiri žene. Time se, vjerodostojno dokazuje Ksenija Vidmar Hor­ vat, govori o odnosu žene i nacionalizma, kada nacija prisvaja žensko tijelo .„Moderni nacionalizam ženskom tijelu nameće dvosmislenu sudbinu kolektivnog dodjeljivanja značenja. Zapadna patrijarhalna objekcija ženskoga nacionalnoga tijela, to jest tijela koje rađa i prikazuje naciju, od žene zahtijeva dvostruku ulogu. U ženskom se tijelu susreću (rodna) dostupnost i distanca (majčinstvo), neobuzdana želja (prokreacija) i suzdržana moralnost društva.“ 10 I Sida Košutić u uvodu antologije reći će:„Radost je žene najveća nad kolijevkom. Ne zato, što je izvršila prirodni poziv i u novome biću 9 Sanjin, Sorel, Kidipin glas , nav. dj., str. 233. 10 Ksenija Vidmar Horvat, Imaginarna majka. Rod i nacionalizam u kulturi 20. stoljeća , Sandorf, Zagreb, 2017., str. 25-26.